Moj put iz ropstva pornografije do slobode sinovstva Božjeg

Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: “Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.” I razdijeli im imanje. (Lk 15,11–12)

Poput rasipnoga sina iz Evanđelja uzeo sam svoje nasljedstvo od svojega oca, i to prerano. Bilo je to duhovno nasljedstvo, i preneseno je nesvjesno.

Bila je 1980. godina i moj je otac bio na službi u Fort Sam Houstonu u San Antoniju. Počeo sam shvaćati da se čudno odnosi prema mojoj majci. Bilo mi je šest godina. Nisam razumio što radi, ali znao sam da to nije u redu.

Nisam znao da je moj otac ovisan o pornografiji, da je promiskuitetan i da se prema mojoj majci odnosi kao prema predmetu, a ne kao osobi. Ne trebam ni reći da je to dovelo do razvoda, nakon čega smo moja sestra i ja bili povrijeđeni i zbunjeni. Mi smo samo željeli da naši roditelji budu zajedno pod istim krovom, pa čak i ako se stalno svađaju.

Bilo je bolno što otac više nije prisutan u mojemu životu i bilo je još bolnije kada bih ga vidio u novoj vezi. “Tko su sve te žene?” mislio sam. “Zašto si tako prisan s njima? One nisu moja majka!”

Našao sam očeve pornografske časopise i u dobi od sedam, osam i devet godina često sam gledao eksplicitne fotografije u njima. Uskoro sam imao vlastitu zbirku pornografije. Nikada ne ću zaboraviti kada smo moj prijatelj i ja uhvaćeni s časopisom Hustler u osnovnoj školi. Moja se majka ubijala od posla da mojoj sestri i meni osigura sve što nam treba i dan kada su je pozvali u školu zbog ovoga nije joj ostao u lijepu sjećanju. Rekla mi je da je to pogrješno, ali nikada mi nitko nije rekao zašto je pogrješno. Da, bilo je prljavo, ali bio je to dobar osjećaj.

Sjećam se kada sam na vjeronauku u crkvi čuo da je pogrješno imati odnose prije braka. “Stvarno?” pomislio sam. Čak i ako su moji učitelji pokušali odgovoriti na moje pitanje – a ne sumnjam da jesu – taj odgovor sigurno nisam poslušao.

Otprilike u to vrijeme u naše je živote ušao majčin treći muž, Wes. Marljivo je radio, ali se borio s ovisnošću o kokainu, marihuani, alkoholu i – o, da, pornografiji. S deset sam godina našao njegovu zbirku pornografskih videokaseta i počeo ih gledati gotovo svakodnevno. Redovito sam masturbirao.

Moj se spolni odgoj temeljio na životnome stilu mojega oca i očuha, prepunu pornografije. Sve što sam znao o spolnosti, ljubavi, romantici, vrijednosti žena i o

Nagovorio sam je da mi pokloni ono što je trebala sačuvati za muškarca kojega joj je Bog odredio za muža – djevičanstvo. Za nekoliko dana više me nije zanimala. Poslužila je svrsi, poput prizora na pornografskim kasetama, a ja sam već tražio sljedeću.

vezama temeljilo se na onome što sam gledao na televiziji i u časopisima kasno noću, s džepnom svjetiljkom ispod pokrivača. Mislio sam da je to sve što se treba znati o “vođenju ljubavi” i da su žene samo za to. To je naslijeđe koje sam tako mlad primio od oca.

Rasipanje

Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. (Lk 15,13–14)

Kao tinejdžeru životna mi je misija bila da prije mature spavam sa što više djevojaka. Pokušavao sam impresionirati oca – on je imao bezbroj djevojaka pa sam to htio i ja. Htio sam pokazati ocu da postajem muškarac stvoren na njegovu sliku i očajnički sam htio da se ponosi mnome.

Tako ni ja žene nisam smatrao osobama – one su za mene bile potrošna roba. Postojale su da zadovolje mene, moje potrebe. U četvrtome razredu srednje škole maksimalno sam iskorištavao djevojke koje su me htjele impresionirati i pokazati mi da mogu zadovoljiti moje potrebe. One su htjele ljubav, odobravanje, prihvaćenost i sigurnost, a ja sam htio njihovo tijelo. Jednu sam djevojku nagovorio da mi pokloni ono što je trebala sačuvati za muškarca kojega joj je Bog odredio za muža – djevičanstvo. Za nekoliko dana više me nije zanimala. Poslužila je svrsi, poput prizora na pornografskim kasetama, a ja sam već tražio sljedeću.

Godine 1991. izbio je prvi Zaljevski rat i ja sam silno želio otići na bojišnicu. No budući da država nije htjela uzeti sedamnaestogodišnjaka bez pristanka roditelja, morao sam majku uvjeravati da me pusti. Htio sam se dokazati pred ocem. On je služio u vojsci, a ja sam htio postati marinac. Nikada ne ću zaboraviti dan kada je narednik Simmons došao po mene ispred mamina stana i odvezao me u kamp za obuku u San Diego.

Moj je otac mislio da nisam sposoban završiti obuku pa je odbijao staviti na svoj auto popularnu naljepnicu “Moj je sin američki marinac” sve dok “ne zaslužim zvati se marincem”. Otac me je volio i mislim da je čeznuo za time da njegov sin bude uspješniji od njega i da bude bolji nego što je on bio, iako to nije znao izraziti riječima. Na sve se načine trudio da mojoj sestri i meni pokaže koliko nas voli, ali njegov razbludni način života u tome mu je stalno smetao.

Nakon tri mjeseca krvi – doslovno – znoja i suza moji su roditelji zadivljeni gledali kako njihov puno vitkiji sin, uspravan i u svečanoj uniformi, prima prvu nagradu kampa za obuku marinaca. Bio sam prvi u klasi od 450 marinaca. “Zaslužio sam” taj naslov – bio sam razvodnik Joseph McClane.

Iako su me marinci naučili disciplini i, donekle, časti, moj se pogled na svijet nije promijenio. Zapravo je postao gori. Opijanje, tučnjave, striptiz-barovi, pornografija i naganjanje žena bili su razbibriga većine momaka u mojoj jedinici. Naši su instruktori i nadređeni časnici čak poticali naše međusobno natjecanje u promiskuitetu. Poslan sam na službu u zaljev Kaneohe na Havajima, što je za mene bilo bolje od dobitka na lutriji. Bio sam kao pušten s lanca u tomu raju prepunu oskudno odjevenih žena. Nekoliko ljeta prije toga tri sam mjeseca živio s ocem u Stuttgartu i za to smo vrijeme posuđivali pornografiju jedan drugome. Iako nismo nikada razgovarali o tome, mislim da mu to nije bilo drago, da je znao da otac to ne bi smio raditi.

To je prijašnje dijeljenje na Havajima preraslo u nezdrav mentorski odnos. Žarko sam želio impresionirati oca pričama o svojemu ženskarenju. Sjećam se dugih telefonskih razgovora i njegovih savjeta o tome kako da mi jedna djevojka ne sazna za drugu i kako spriječiti da spolno prenosive bolesti pokvare zabavu. Stvarno sam želio ispuniti očeva očekivanja vezana za taj dio mojega života i davao sam sve od sebe da u tome i uspijem.

Jedne se djevojke ipak posebno sjećam. Bilo joj je 18 godina i živjela je sa sestrom i sestrinim mužem koji je bio narednik u mojoj jedinici. On me počeo pozivati k sebi na večeru i na druženje vikendom. Počeo sam spavati s njegovom šogoricom, ali, kao i obično, brzo mi je dosadilo. No posrećilo mi se – moj cimer Mike također ju je upoznao pa sam prekinuo s njom, dao priliku njemu i tako riješio situaciju.

Otprilike mjesec dana kasnije nazvala me. “Znaš… trudna sam”, rekla je dršćućim glasom. “Nisam sigurna je li dijete tvoje ili Mikeovo. Bojim se. Mislim da želim pobaciti.”

Uh, nema šanse da ću zaglaviti s ovom ženskom, pomislio sam. Naglas sam odgovorio: “Da, pobačaj, to je dobra ideja. Treba li ti novac? Znaš što? Odvest ću te tamo.”

Odveo sam je u kliniku i čekao s njom dok je medicinska sestra nije prozvala. Gledao sam kako odlazi s njom iza ugla, a zatim izišao iz klinike i otišao preko ceste u trgovački centar gdje sam odmah počeo “snimati” cure.

Nakon što sam bio razriješen dužnosti, vratio sam se kući u San Antonio i pao u duboku depresiju. Trošio sam sve vrijeme i novac na piće, striptiz-barove i pornografiju, jako sam se udebljao i pitao se čime bih se trebao baviti. Na koncu sam otišao sestri u Oklahoma City. U blizini je bila škola za radijske voditelje pa je sestra pomislila da je to savršeno za mene. Pomislio sam: “Aha, curama se sviđaju DJ-evi. Bit ću uspješan – odličan posao, dobra lova, hrpa žena.”

No deset mjeseci kasnije, 7 000 dolara siromašniji i sa 150 odbijenica s radijskih postaja diljem zemlje, prodao sam auto da bih mogao kupiti kartu za vlak na istok zemlje. Moj je otac živio u New Hampshireu sa svojom najnovijom djevojkom i nadao sam se da ću živeći s njime moći nanovo započeti. Nije mi trebalo dugo da pronađem očevu zbirku pornografije i počnem je koristiti što je češće moguće.

Uspio sam dobiti nekoliko poslova na radiju na jugu New Hampshirea. Jedan od njih bio je posao urednika vijesti na radiju u gradu Nashui. Bio je to dobar prvi posao na radiju i zabavljao sam se radeći kao pomoćnik u jutarnjemu programu.

U ljeto 1997. godine, dok sam vodio svoju prvu radijsku emisiju uživo, u studio se iz neke pizzerije u Nashui prvi put javila Michelle. Otada se često javljala u emisiju i počeli smo razgovarati i nakon emisija. Uživao sam u našim razgovorima i nastojao sam zvučati kao cool tip s radija. Preko telefona je zvučala stvarno slatko, ali kada sam je vidio, oborila me s nogu. Bila je iznimno lijepa i odmah sam znao da je želim oženiti.

Volio bih da mogu reći da je moja karijera na radiju uspjela, ali nije. Morao sam odabrati – ili posao ili ova djevojka. Koncem te godine radio sam u mjesnoj telekomunikacijskoj tvrtki i nastojao preživjeti s osam dolara na sat. Ipak, prije nego što sam kleknuo pred nju i pokazao joj prsten, uspio sam doći do položaja projektnoga menadžera, koji je podrazumijevao pristojnu povišicu. Michelle je pristala.

“Ali ako ćemo se vjenčati,” rekla je oklijevajući, “morat ćeš postati katolik.”

Odgojen sam kao član Kristove crkve^[1], ali odlutao sam od vjere kao tinejdžer i nije me baš bilo briga koje sam vjere. Sve su mi vjere bile jednake. “Postat ću katolik, naravno.”

Upisao sam se na tečaj priprave za obred kršćanske inicijacije odraslih u katedrali u Manchesteru. Ondje sam susreo ljude koji su tolerirali mene i moj otkačeni pogled na svijet, prostačenje i uvrnuti smisao za humor, a da se pritom nisam osjećao kao najveći grješnik na svijetu.

Jedne sam večeri na predavanju slušao voditelja kako čita Blaženstva iz Matejeva Evanđelja i pomislio kako istinito sve to zvuči. “Isus govori o traženju svetosti,” pomislio sam, “a ja sam potpuna suprotnost tim blaženstvima. Mislim, nisam slobodan živjeti ili težiti svetosti!”

Naime, točno sam znao što ću raditi te noći kada se vratim u stan. Tada sam već imao superbrzi internet i sva pornografija koju sam mogao poželjeti bila mi je dostupna na jedan klik.

To je bila moja stvarnost, a ne težnja svetosti. Iskorištavao sam svaku moguću prigodu da se prepustim požudi – dok sam slušao radio, gledao TV ili samo vrtio pojedine prizore u glavi. Bio sam rob svojih strasti. No na tomu predavanju doživio sam trenutak jasnoće. “Dobro je što je preda mnom dug život”, pomislio sam. “Možda ću jednoga dana moći početi težiti svetosti, možda ću jednoga dana biti slobodan.”

Najniža točka

Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao. (Lk 15,15)

Svećenik koji je vodio tečaj nastojao nas je ispravno uputiti, ali ja sam uvjerio Michelle da trebamo živjeti zajedno prije braka. Sigurno već živimo kao muž i žena, rekao sam si – samo bez svih onih stvari o predanju volje, srca i cijeloga sebe, a što bi stajalo na putu mojoj želji da moje “potrebe” budu zadovoljene.

Bilo je to nekoliko užurbanih godina: završavanje priprave za sakramente kršćanske inicijacije, primanje sakramenata, planiranje vjenčanja, vjenčanje, kupnja naše prve kuće, a onda su se, dva mjeseca nakon vjenčanja, k nama uselili njezina majka, sestra i dva brata. Bila su to… dobra vremena. Recimo.

Ne trebam ni reći da mi je svega toga bilo previše i sve me je gušilo. Moja je radna sredina odgovarala mojemu načinu života i živio sam poput pijana mornara. Stalno sam vikao na svoje ukućane, nisam ih poštovao i zbog mene se nisu osjećali dobrodošlima u mojemu domu.

U proljeće 2002. dobio sam otkaz. Sada ne samo da nisam kući donosio ljubav, dobročinstva i poštenje, nego nisam donosio ni plaću. Tomu pribrojite bezbroj puta kada me je žena uhvatila kako gledam pornografiju i konačno joj je bilo dosta. Napisala je na komad papira: “S nama je gotovo. Želim razvod.”

Zaokret

Došavši k sebi, reče: “Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’” (Lk 15,17–19)

Moj se svijet rušio. Ostao sam bez posla, samo što nisam ostao bez kuće, a sada sam još gubio i svoj brak. Nije mi ostalo ništa, nisam imao kamo krenuti niti se čemu nadati.

Imao sam osoban susret sa živim Bogom, ali nisam imao pojma tko je on. Krenuo sam na put prepun otkrića koji će me sakramentalnom milošću vratiti u Katoličku Crkvu.

Očajan, okrenuo sam se jedinoj osobi za koju sam bio siguran da ne će biti uz mene – Bogu. Hoću reći, ja nisam nikada bio uz njega pa zašto bi onda on meni posvetio svoje vrijeme? Uzeo sam u ruke Bibliju koju sam dobio na tečaju, otvorio peto poglavlje Matejeva Evanđelja i počeo čitati Blaženstva. Nisam znao što drugo da radim. Nisam znao što da očekujem pa sam ih stalno iznova čitao.

Ispovijed

Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: “Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.” (Lk 15,20–22)

Moje je srce bilo prepuno zbrkanih emocija i očaja. Pao sam na koljena i rekao: “Bože, ja ovo ne mogu. Ovo ćeš morati ti.” Ne mogu objasniti kako, ali u tomu mi je trenutku Bog dao da shvatim ono što nisam shvaćao trenutak prije. Kao da su mi se otvorile oči. Trenutak prije sve bih racionalizirao ovako: “Svi se rađamo kao spolna bića. Odnosi prije braka, masturbacija, preljub, pornografija, slobodna ljubav… Sve je to prirodno, svi to rade. Da, naravno da koristimo kontracepciju, bilo bi neodgovorno da to ne činimo! Mislim, to je ipak njezino tijelo i tko si ti, Bože, da joj govoriš što da radi s njime?”

U tomu mi je čudesnom trenutku Bog dao veliku jasnoću i više nisam smišljao izlike za svoju sebičnost. Ne znam točno kako, ali prvi sam put u životu razumio da moram početi živjeti čistoću i nastojati oko svojega spolnog integriteta. Bio je to prvi dan da nisam masturbirao od moje desete godine.

Zbunjivala me je zamisao da su žene bića stvorena na sliku i priliku Božju i stoga vrijedna ljubavi i poštovanja, a ne objekti koje se konzumira. Moj je brak trajan, vrijedan očuvanja, vrijedan truda – ali i trpljenja – a ja sam morao moliti svoju ženu da ostane i da pokušamo riješiti svoje probleme.

Drugi dar što sam ga toga dana dobio bila je nezasitna glad za upoznavanjem Boga. Iz očaja sam bio uzeo u ruke svoju Bibliju, ali sada se nisam mogao nasititi Božje riječi. Trebalo mi je još!

Imao sam osoban susret sa živim Bogom, ali nisam imao pojma tko je on. Krenuo sam na put prepun otkrića koji će me sakramentalnom milošću vratiti u Katoličku Crkvu.

Obnova

A otac reče slugama: “Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!” I stadoše se veseliti. (Lk 15,22–24)

Nekoliko tjedana kasnije ušao sam u ispovjedaonicu i tražio Božje milosrđe za desetljeća razvratnosti, pobačaja i razuzdana ponašanja. Nisam očekivao da ću stvarno primiti oprost, ali dok sam klečao u ispovjedaonici, začuo sam Kristov glas kako po svećeniku izgovara najljepše riječi koje sam ikada čuo: “Ja te odrješujem od grijeha tvojih.”

Koliko sam puta molio za oproštenje, čak i na koljenima, u samoći svoje sobe, a nikada nisam čuo Božji glas? Svaki put kada sam gledao pornografiju, masturbirao ili spavao s nekom ženom, tražio sam zadovoljstvo, ali svaki put bih našao samo sram. Ma koliko da sam se puta tako sâm “ispovjedio”, nikada nisam pronašao Božje milosrđe, nikada nisam primio sigurnost koju sam očajnički želio.

Lanac grijeha koji se prenosio s naraštaja na naraštaj završit će sa mnom. Povukao sam crtu na pijesku i rekao: “Dovde, ne dalje!”

Ali tamo, u toj ispovjedaonici, došao sam kao rob koji se valjao u blatu sa svinjama, a moj mi je Otac vratio dostojanstvo sina Božjega! Bio sam izgubljen, ali sada sam bio nađen! Bio sam mrtav, ali sada sam opet živ! Bog me zaodjenuo svojom milošću i više nisam bio rob. Sada sam istinski slobodan tražiti svetost, živjeti blaženstva. Sada shvaćam da nisam rođen za požudu, nego za istinsku ljubav, jer je Krist došao da nas oslobodi od grijeha i smrti.

U godinama koje su uslijedile naš me je Gospodin doveo do svojega križa i učio me ključnim oružjima krjeposti – čistoći, uzdržavanju i objektivnosti – kako bih se mogao boriti s napastima reagirajući na zdrav, kršćanski način. Naučio sam odvraćati pogled, presijecati sve kanale kojima dolazi požuda i izbjegavati prigode za grijeh moleći se Gospi za pomoć i podsjećajući sama sebe na dostojanstvo i vrijednost žena.

Razvio sam vještinu da nikada ne dopustim napasti da bez borbe uđe u moje misli. Bog je uistinu dobar. Blagoslovio me je prekrasnom i strpljivom suprugom punom ljubavi i s petero živahne i predivne djece. Iako toga nisam dostojan, primio sam blagoslov da svoje dane provodim dijeleći jednu, svetu, katoličku i apostolsku vjeru s drugima u svojemu radu u Katoličkoj službi za evangelizaciju Punina istine. Ne prestaje me očaravati kako mi je Bog otvorio tolika vrata, pružio mi prilike da mu služim tako da se proslavi u životima drugih muškaraca koji su se borili, ili se još bore, s grijesima protiv čistoće.

Moje svjedočenje drugima promijenilo je čak i moj odnos s ocem. Nisam znao da je tada, 2002. godine, iste godine kada me je Bog bacio na koljena, i moj otac doživio susret s Kristom i da mu je predao svoj život. Uzevši u obzir kako je živio trebalo je proći dosta vremena dok sestra i ja nismo uvidjeli plodove njegove promjene. Godinama sam od njega dobivao mnogo pisama, ali jedno se među njima posebno ističe. Vlastitom je rukom napisao pismo u kojemu me moli da mu oprostim za grijehe koje je počinio i za njihov poguban učinak u mojemu životu. Pisao je i mojoj sestri i mojoj majci, a i drugima, moleći ih za oproštenje. Tada sam znao da on više nije čovjek kakav je bio. Kako bilo, naš se odnos promijenio nakon govora koji sam održao na konferenciji za muškarce u srpnju 2008. Kada je čuo moje svjedočanstvo, otac mi je napisao: “Bilo mi je kao da te prvi put upoznajem, sine… Silno se ponosim tobom.”

Lanac grijeha koji se prenosio s naraštaja na naraštaj završit će sa mnom. Moj je otac naslijedio ovisnost o pornografiji i razvratnost od svojega oca, kao što sam i ja od svojega. Nekoć smo razgovarali o zavođenju žena, a sada, Bogu hvala, razgovaramo o svojoj omiljenoj temi – Isusu Kristu. Povukao sam crtu na pijesku i rekao: “Dovde, ne dalje!” Moji sinovi ne će to naslijediti od mene. U našemu domu ne će naći pornografiju. Moje će kćeri znati da su dragocjene u mojim očima i da su kćeri svevišnjega Boga, da ih nitko nikada ne smije iskorištavati kao predmete, nego ih istinski voljeti i razumjeti. Iako moj otac nije katolik, imamo puno toga zajedničkoga i Bog nas vodi svojim putom do onoga dana kada ćemo zajedno sjediti za stolom na gozbi Jaganjčevoj!

Još će biti napasti i možda ću opet padati, ali Bog nam je u svojoj bezgraničnoj mudrosti dao lijek za rane koje zadobijemo u duhovnoj borbi – dao nam je sakramente. Kakav li je samo dar sakrament pomirenja – u njemu možemo iskusiti kako naš Otac trči k nama da nas susretne na putu, zagrli nas i uzdigne nas od čuvanja svinja do sudioništva za stolom na gozbi u njegovu kraljevstvu, gozbi za njegove sinove!

Ne tratite ni jednoga trenutka više živeći u grijehu, odsječeni od života s Bogom. Pokajte se i ispovjedite jer “tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika” (Lk 15,10).

Joe McClane

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Oslobođeni za ljubav”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. O knjizi saznajte više na linku ovdje gdje je možete i prelistati.

————–

^[1]  Engl. Church of Christ, jedna od protestantskih denominacija, nap. prev.