Supružnici učitelji jednog su dana, vraćajući se kući iz škole, zatekli svoje dijete s povišenom temperaturom. Pokušali su ga izliječiti kućnim lijekovima, ali bezuspješno.

U ponoć je suprug rekao svojoj ženi: “Idemo u krevet jer sutra moramo u školu. Ti spavaj ovdje s djetetom, a ja ću u drugoj sobi.” Malo prije nego je legao u krevet, sjetio se kako je u knjizi o Padru Piju pročitao da se svecu mogu poslati anđeli pa je tako i učinio: bilo je pet minuta prije jedan u noći. Probudio se u tri sata i odmah otišao pogledati kako mu je sin. Našao ga je zdrava u krevetu. Sretan, probudio je suprugu i rekao joj: “Dijete je dobro.”

Ona mu je odgovorila: “Objasnit ću ti; prije spavanja poslala sam anđela čuvara Padru Piju.”

Pokazalo se da su oboje učinili isto. Nakon nekoliko tjedana, ovaj je gospodin otišao osobno zahvaliti Padru Piju. Kad je ušao u sakristiju, svetac je bio okružen mnoštvom muškaraca, ali mu je, vidjevši ga kako dolazi, duhovito rekao: “Uz vas se ne mogu odmoriti ni noću.”

Učitelj se opravdavao, ali je Padre Pio odgovorio: “Zašto se ispričavaš? Uvijek sam sretan kad anđeli dođu, pa makar i noću.” Odmah je počeo zahvaljivati svecu, ali on ga je prekinuo riječima: “Idi pred svetohranište i Gospi.”

Pomalo posramljen, budući da su svi gledali u njega, rekao je: “Padre Pio, mogu li vas pitati koji vam je anđeo prvi došao?” Smiješeći se, Padre Pio je odgovorio: “Tvoj anđeo čuvar stigao je pet minuta prije jedan, a onaj od supruge malo kasnije.”

(Padre Andrea D’Ascanio: “II sorriso di Padre Pio”)

Tekst je preuzet s dopuštenjem s web-stranice www.padrepio.hr.