Otac Stefano nije iskusan u egzorcizmima, ali hrabro nastoji vladati situacijom, mada to nije lako jer ga đavao odmah napada.

“Oče Stefano, što želiš od mene? Znaš li tko sam ja? Ja sam Sotona!”

Franjevac ne odgovara, u ruci mu je raspelo. Počinjem bez prestanka skakati s jedne strane sakristije na drugu. Uz jedan se zid nalazi velik ormar. Skačem na nj i opet dolje poput mačke koja se bez poteškoće uspinje i silazi s najviših stabala. Kada se nađem na vrhu ormara, hvalim se zbog osvojena vrha. I vičem na jadnoga fratra.

“Vidi što sve mogu!” I pljunem na njega s tri-četiri metra udaljenosti.

Otac Stefano nastoji reagirati moleći Zdravo, Marijo.

To me uzrujalo.

Pronalazim na stolu primjerak časopisa Famiglia Cristiana. Smotam ga i koristim kao batinu. Trčim po sakristiji i svaki put kada dođem do oca Stefana, udarim ga novinama.

Uspijevam pogoditi raspelo koje drži u ruci te ono pada na pod i lomi se nadvoje. Zbog toga se osjećam snažnim, ali ne znam da je raspelo već bilo slomljeno. Otac Stefano ga je nedugo prije toga bio zalijepio.

Fratar nosi na sebi ljubičastu štolu, njezina dva dugačka kraja padaju mu niz ramena. Silno se bojim te štole, ali uspijevam prikriti svoj strah. Bojim se da mi je ne stavi na leđa, da mi je ne obavije oko vrata, kako to redovito čine iskusni egzorcisti. Ali otac Stefano nikada nije vršio egzorcizme i ne zna što mi može učiniti ta štola.

Tako ja preuzimam inicijativu. Trgam mu štolu dok on viče: “To mi je nova štola!”

Zvona zvone. Dvanaest je sati.

“Izići ću na trenutak”, veli otac Stefano Danieli koja je, u međuvremenu, sjedila malo podalje na stolici.

Tek što je izišao, đavao stade klicati: “Uspio sam! Osvojio sam samostan! Uspio sam!”

Otac Stefano, izvan sakristije, telefonira ocu Toninu. Kaže mu da je situacija izmakla kontroli i pita ga što mu je činiti. Otac Tonino mu kaže da nas odmah izbaci iz samostana. “Ne brini se”, objašnjava mu. “Daniela zna što treba učiniti.”

Ulazi. I praveći se autoritativnim viče: “Sada je dosta! Kući! Odlazite! Daniela, povedi svojega muža i odlazite!”

Daniela je bez riječi. Ne zna za telefonski razgovor s ocem Toninom i zato ne shvaća razlog tolike žurbe. Ali poslušala je.

Tek ćemo naknadno shvatiti ispravnost toga čina oca Stefana. I shvatit ćemo koliko je razumijevanja imao za nas. Primio nas je i prihvatio usprkos tomu što nije bio iskusan egzorcist. Učinio je sve što je mogao i učinio je to s puno ljubavi.

Istina je pak da nam je potrebna pomoć. Velika pomoć.

*Ekskluzivni intervju koji je Francesco Vaiasuso dao za Bitno.net pročitajte ovdje: Moje je tijelo bilo pravo bojno polje duhovne bitke dobra i zla.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Francesca Vaiasusa “Moje opsjednuće – kako sam se oslobodio 27 legija demona”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.