Josh Brooks, mladić iz Delaware Countyja u predgrađu Philadelphije, odmalena je sanjao da će jednom postati profesionalni košarkaš poput svog idola LeBrona Jamesa. No, kako sam kaže, Bog je imao drukčiji plan za njegov život, piše CNA.

Danas je student treće godine bogoslovije u Sjemeništu sv. Karla Boromejskog Nadbiskupije Philadelphia, gdje se priprema za svećenika. U razgovoru za Catholic Philly, službeni medij Nadbiskupije Philadelphia, poručio je: „Ne želim živjeti samo za sebe, nego želim drugima donijeti radost koju mi je Bog dao.“

Brooks je odrastao kao baptist, a s katoličanstvom se prvi put susreo kada su ga roditelji upisali u katoličku osnovnu školu sv. Ignacija Loyole u zapadnoj Philadelphiji. Njegovo zanimanje za vjeru dodatno se produbilo tijekom školovanja u srednjoj školi Monsignor Bonner & Archbishop Prendergast. Posebno su ga dotakli sati katoličke teologije, gdje je upoznao identitet svećenika.

„Privukla me ideja Katoličke Crkve kao univerzalne obitelji. Budući da nisam imao najbolje obiteljsko okruženje u djetinjstvu, to mi je ulilo osjećaj da sam pozvan biti dijelom nečega posebnog“, rekao je.

Tijekom srednjoškolskih godina Josh je mnogo trenirao s ciljem da uđe u košarkaški tim, no taj se san nije ostvario. „Tada sam se počeo pitati što ću sa svojim životom, ako košarka — moj veliki san — više nije opcija.“

U pokušaju da ispuni prazninu, upustio se u ljubavnu vezu, ali brzo je shvatio da njegovo srce traži nešto dublje. U jednom trenutku nesigurnosti pitao je djevojku: „Bi li mogla čekati na mene?“ Na njezino odbijanje okrenuo se križu i izrekao molitvu: „Ako ona neće čekati na mene, tko hoće?“ Tada je, kako kaže, shvatio: „Cijelo to vrijeme On je čekao mene. Da prihvatim Njegovu ljubav. Rekao mi je: ‘Ja ti imam ljubav kakvu ti nitko drugi ne može dati.’“ Taj trenutak prepoznao je kao prijelomnicu. „Reagirao sam bez razmišljanja, a to mi je donijelo toliku radost, goruću želju da budem Božji i da služim drugima.“

U sjemeništu je pronašao ne samo svoj duhovni poziv, nego i zajedništvo koje nikad prije nije iskusio. „Nikada nisam imao braću, pa nisam znao kako je to. Ovdje sam upoznao muškarce različitih interesa i osobnosti, ali svi nastoje graditi jedni druge.“

Njegov subrat Sean Barker prisjetio se prvog susreta s Joshom na duhovnom vikendu „Dođi i vidi“: „Bio je prvi kojeg sam vidio, sjedio je u reverendi, a njegova prisutnost odmah mi je ulila povjerenje. Ima duboko poštovanje prema duhovnoj i povijesnoj baštini Crkve.“ Barker dodaje da ga Josh neprestano potiče na ozbiljniji duhovni i akademski život: „On želi da budem bolji, da više vremena provodim u kapelici, da ozbiljnije shvaćam molitvu i studij… Upravo je on kao uzor ono što me najviše inspirira.“

Josh u intervjuu naglašava bogatstvo tradicije i povijesti Katoličke Crkve, ali i njezin obiteljski duh. Poziva i druge koji su možda izgubili vjeru da se ponovno približe Crkvi: „Mi smo nesavršeni ljudi, ali vodimo se Bogom koji nadilazi sve i poznaje nas bolje nego mi sami sebe.“

Ono što najviše definira ovog mladog bogoslova jest njegova duboka molitvena povezanost s Bogom i snažna želja da postane svećenik. Iako njegovi roditelji nisu katolici, podržavaju njegovu odluku, a Josh svakodnevno moli za njihovo obraćenje. „U srcu naše potrage za najvišim oblikom ljubavi, pronaći ćemo je ovdje — gdje se okupljamo oko Božjeg oltara i učimo prebivati u Njemu“, zaključio je Josh Brooks.