Kako se ne bismo bojali smrti, moramo znati živjeti u skladu s Božjim zapovjedima i Njegovim planovima. Na taj ćemo način biti spremni susresti se s Njime kad god nas On pozove. Ono što je Padre Pio činio vrlo je neuobičajno: neprestano je prizivao smrt. Svaki put kad sam ga upitao: “Padre, što mogu učiniti za vas?” odmah bi odgovorio: “Sine moj, moli Gospodina da umrem, da me pozove k sebi!” Koja je to razlika između njega i nas…

Na blagdan Gospe od Svete Krunice rekao mi je: “Veliki sam poštovatelj Gospe od Pompeja. Kao dijete i vojnik sam bio u pompejskom Svetištu.” Doista, tamošnje je svetište jedno od rijetkih koje je Padre Pio fizički posjetio za života.

Nastavio je: “Molio sam Pompejsku devetnicu za milost punih 45 godina, no kad sam vidio da nakana nije uslišana zatvorio sam knjigu i prestao!”

Ostao sam zatečen – punih 45 godina molitava jednog sveca, a nakana mu nije uslišana! Rekao sam: “Ja nisam ni počeo tu devetnicu i tko zna koliko bi mi stoljeća bilo potrebno da izmolim toliko krunica, bez ikakve sigurnosti da će mi nakana biti uslišana!” Skupio sam hrabrosti i upitao oca Pija: “Duhovni oče, a za koju ste milost molili?”

“Tražio sam od Gospe da umrem! Molio sam da me Bog pozove jer više ne mogu biti ovdje na zemlji!”

“Molili ste za smrt? Moramo tražiti zdravlje kako bismo mogli služiti Gospodinu”, rekao sam i dodao: “Gospa vam nije udijelila milost, ali nama jest. Da ste umrijeli prije toliko godina, ne bih sada bio s vama! Zato moram izmoliti devetnicu zahvalnosti.”

Padre Pio se nasmijao. Gospa mu je uskratila nakanu, ali mu je pomogla živjeti. A koliko je duša zbog te neuslišane nakane zadobilo milost? Ivan Pavao II. jednom je rekao da ćemo tek u nebu doznati kolikom je broju ljudi Padre Pio pomogao. Sigurno je jedno – i mi smo među njima…

(Padre Eusebio Notte: “Padre Pio e Padre Eusebio” – autobiografija)

Padrepio.hr