Prije nekoliko dana u jednom hrvatskom mediju izašao je tekst pod naslovom “Majka Terezija: Uzimala novac od diktatora, zlostavljala siromašne…”, koji je zapravo sažetak nedavno objavljene kolumne Marka Oppenheimera u The Daily Beastu.

Niti Oppenheimerov tekst niti njegova hrvatska kopija ne donose ništa novo, sve su to optužbe koje je sredinom devedesetih popularizirao poznati svjetski antiteist, danas pokojni Christopher Hitchens. Red optužbi za lošu zdravstvenu njegu pacijenata, red optužbi za druženje s desničarskim diktatorima, red optužbi za manipuliranjem donacijama, standardna je artiljerija protivnika ove svetice.

Moj cilj u ovom tekstu nije obrana Majke Terezije, to su u raznim knjigama i novinskim člancima učinili mnogi, na više ili manje uvjerljiv način (za apologetiku i tekstove o blaženoj Tereziji od Kalkute pogledati OVDJE, OVDJE, OVDJE, OVDJE, pa čak i ljevičarski Huffington Post). Pritom bih samo želio istaknuti kako se iste kritike ponavljaju već 20 godina, međutim nijedna od njih (barem koliko je poznato autoru) nikada nije za mišljenje pitala osobe koje su primale pomoć ili od nje osobno ili od Sestara milosrdnica koje je osnovala.

Ono zašto zapravo želim iskoristiti ovaj tekst je to kako bih nas sve podsjetio na ono što Majka Terezija JEST, na ono što je učinila za svijet i ono što nam je ostavila u nasljedstvo.

Kako bih to mogao napraviti, prvo moramo razlučiti što Majka Terezija NIJE:

  1. Majka Terezija nije humanistički dobrotvor – albanska svetica uvijek je tražila prvo Krista. Za nju je čovjek dolazio poslije Isusa te je svaku osobu primarno htjela dovesti k Njemu.
  2. Majka Terezija nije doktorica ili zdravstvena djelatnica – Terezija od Kalkute nije završila medicinski fakultet ili školu koji bi joj pomogli u njenom poslu (6 mjeseci u jednoj bolničkoj ustanovi nije obrazovanje u punom smislu riječi), dapače kao djevojka nije niti razmišljala da će se baviti osnivanjem hospicija, staračkih domova i kuća za njegu. Njeno djelovanje temeljeno je na Božjem pozivu, a ne očekivanjima svijeta. Njen cilj nije bilo liječenje ljudi, već pružanje njege, doma i ljubavi odbačenima, napuštenima i osobama u potrebi…
  3. Majka Terezija nije političarka – premda su mnogi njezin govor prilikom primanja Nobelove nagrade za mir, u kojem abortus proziva “najvećim zlom na svijetu”, proglasili političkim, optuživši je i za “desničarenje” i druženje s desnim diktatorima, ova sitna žena bila je iznad toga. Njen stav o abortusu nije proizašao iz nekog političkog uvjerenja, već iz njene ljubavi prema dostojanstvu ljudskog života što uči i Katolička Crkva (potpuno je druga stvar što neke političke opcije zagovaraju stajališta bliska Crkvi). Dapače njena ljubav prema dostojanstvu života ju je i nagnala da pomogne onima koji umiru i pate na ulicama Kalkute u užasnim uvjetima. Također, Majka Terezija jednako je pristupala svima, bili oni siromašni, bogati, na dnu društvene ljestvice ili kraljevi. Premda mnogi spominju samo “desne” diktatore poput Jean-Claudea Duvaliera, katolička blaženica bila je bliska i određenim vođama u komunističkim zemljama. Najbolji primjer (kojeg navodi i sam Hitchens) jest albanski diktator Enver Hoxha. Premda poznat kao jedan od najgorih diktatora u povijesti i veliki progonitelj Crkve te općenito religije, Majka Terezija se prilikom posjeta Albaniji 1989. susrela s njegovom udovicom Nexhmije te nekim ministrima iz njegove vlade, čak položivši cvijeće na Hohxin grob. Za nju je čovjek, bio on i najveći grešnik, uvijek važniji od ideologije i vlastitih grijeha iz prošlosti.

Spomenuvši ovo, možemo krenuti na ono što Majka Terezija zapravo jest:

  1. Majka Terezija bila je misionarka – prvi cilj njenog djelovanja uvijek je bilo naviještanje Radosne vijesti i to nije sporno, dapače, bilo bi izrazito čudno kada bi se katolički misionar samo brinuo za slabe i bolesne, pritom zanemarivši bijedu i bolest srca koje nije upoznalo Isusa i vječni život koji nam nudi. Danas, kada sam već upoznao Gospodina, uvijek bih između zdravstvene i duhovne pomoći Majke Terezije birao duhovnu, i svaki obraćenik će se, vjerujem, složiti sa mnom. Ono što je posebno kod ove velike blaženice jest to da ona nije, najčešće, evangelizirala riječima, već djelima pomoći, pažnje i njege.
  2. Majka Terezija ostavila je sve i otišla onima koji nisu imali ništa – “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni” (Mk 10, 29-30). Mala djevojčica rođena u Skoplju oduvijek je u sebi imala misionarski žar, međutim nije ni slutila gdje će ju Bog odvesti. Na tom putu ostavila je sve, a Bog nije prekršio svoje obećanje. Majka Terezija napustila je svoju domovinu i svoj narod, samo kako bi našla novi dom i kasnije postala indijska državljanka; također, prema pisanju USA Today, nakon što je napustila dom Terezija od Kalkute više nikada nije vidjela svoju majku i sestru, ali Bog joj je dao novu obitelj u gubavcima, bolesnima, napuštenima i siromašnima; napustila je i svoj dotadašnji red te osnovala novi u kojem danas djeluje tisuće djevojaka i žena; ukratko napustila je sebe i zadobila život vječni.
  3. Majka Terezija je činila dobro – ovdje ćemo staviti samo neke konkretne primjere njenog djelovanja koji su dostupni i na Wikipediji:
    1. Prvi dom za umiruće otvorila je 1952. u Kalkuti. U njemu su besplatno mogli boraviti bolesnici kojima je pružana njega, a pacijentima u terminalnoj fazi dostojanstvena smrt te posmrtni rituali u skladu s vjerom bolesnika. “Prekrasna smrt je da ljudi koji su živjeli kao životinje umru kao anđeli, ljubljeni i željeni”, rekla je ova svetica.
    2. Uskoro je otvorila i dom za gubavce koji su bili prognani iz društva zbog svoje bolesti. U jednom intervjuu iz 1974. rekla je: “Ja vidim Boga u svakom ljudskom biću. Kada perem rane gubavcima, imam osjećaj da njegujem samog Gospodina. Nije li to prekrasno iskustvo?”
    3. 1955. otvorila je Nirmala Shishu Bhavan, dom za nezbrinutu djecu i siročad.
    4. 1965. otvorila je prvu kuću van Indije i to u Venezueli, nakon kojeg su uslijedili i domovi na svim kontinentima.
    5. 1982. u najžešćim trenucima opsade libanonskog glavnog grada Bejruta, spasila je 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišnice dogovorivši prekid vatre između izraelskih i palestinskih snaga. U pratnji zaposlenika Crvenog križa prošla je kroz ratnu zonu i izvukla mlade pacijente iz ruševne bolnice.
    6. Također je putovala i pomagala gladnima u Etiopiji, žrtvama radijacije u Černobilu i žrtvama potresa u Armeniji.
    7. Sve ovo je možda 1% onoga što je napravila tijekom svog života
  4. Majka Terezija je patila – njene muke bile su tjelesne i duhovne. Ovo je njen bolesnički karton: dva srčana udara, upala pluća, malarija, otkazivanje lijeve srčane klijetke, lom ključne kosti… Međutim još je više patila duhovno, doživivši ono što sv. Ivan od Križa naziva “tamnom noći duše”. Većinu vremena svog služenja izgubila je svaki osjećaj Božje prisutnosti, često osjećajući jedino duboku “prazninu”. Kao i Raspeti Krist koji je na križu uzviknuo “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio”, svaki ljudski osjećaj zamijenila je čistom vjerom.
  5. Majka Terezija je bila ponizna – prema nekim informacijama Majka Terezija je htjela napustiti Sestre milosrdnice koje je i osnovala, međutim uvijek je ostala poslušna biskupima i Crkvi ne čineći ništa protiv njihove volje. Neki autori tvrde kako je i njeno liječenje u bolnicama (što je Hitchens nazvao licemjerstvom) upravo znak poniznosti prema sestrama svoje kongregacije i bližnjima koji su je nagovarali na to. Također unatoč tome što je htjela napustiti upravljanje redom u poodmakloj dobi, nakon što su je sestre tajnim glasovanjem ponovno izabrale pristala je ostati. Uza sve to nikada nije odgovarala na optužbe svojih kritičara niti ulazila u veće sukobe s različitim vjerskim i nacionalnim skupinama u Indiji, pomažući svima bez obzira na vjeru, boju kože i nacionalnost.
  6. Majka Terezija je bila čovjek – i kao čovjek je griješila što nikoga ne bi trebalo iznenaditi. Biti svet ne znači biti bezgrešan (doista, umirujuća pomisao). Međutim upravo kroz njene nesavršenosti i pogreške Bog se proslavljao. Dok je neki optužuju za nedostatnu zdravstvenu njegu prema bolesnicima i higijenu prostora, zaboravljaju da je ona svojim rukama dirala gubavce i nije koristila zaštitu kad je prilazila i onima najbolesnijima. Za nju je drugi uvijek bio ispred nje same. Međutim upravo njeno nesavršeno postupanje prema gubavcima koje je osobno prala, omogućilo je tim istima ljudski dodir i kontakt nakon godina odbacivanja. Ne želim opravdati njene možebitne medicinske propuste, ali na kraju nisam ja taj koji opravdava. Njeni pacijenti i ljubav koju su gajili prema njoj govore dovoljno.
  7. Majka Terezija je nosila Krista – sve ono što je ova sitna žena radila ne bi imalo smisla da nije bila svjetiljka za Kristovu svjetlost u tami ovoga svijeta. Svaki njen korak, svako njeno djelo, bili su prožeti ljubavlju prema Stvoritelju i stvorenju. Zbog toga, Bog je preko nje bio sposoban izliječiti brojne ljude od najveće bolesti, duhovne pustoši. Nebrojena su svjedočanstva i obraćenja koja su se dogodila njenim djelovanjem i zagovorom i to je njeno najveće postignuće.

Djelo Majke Terezije nadživjelo je i nju samu. Njena priča i dalje mijenja srca i živote približavajući ih Bogu. Red koji je osnovala sastoji se od gotovo 5000 redovničke braće i sestara koji vode domove i škole za oboljele od AIDS-a, gubavce, siročad i siromašnu djecu u više od 100 zemalja svijeta na svim kontinentima.

Posebno je odjeknula i vijest o njenoj kanonizaciji koja će se održati 4. rujna. Zanimljivo je kako je Majka Terezija i nakon smrti ostala bliska bolesnima. Naime osoba iz Brazila ozdravila je po zagovoru blaženice 2008. od nekoliko tumora na mozgu. Nakon što je medicinska komisija objavila kako ne postoji medicinsko objašnjenje za ozdravljenje, čudo je prihvaćeno kao drugo potrebno za njezinu kanonizaciju.

Utječimo se zagovoru Majke Terezije, jer ona k nama neće doći kao liječnica, već baš kao ono što ona jest… Majka.