Pokojnoga kardinala Spellmana nazivali su “leteći kardinal”. Postoji i “leteći pater”. To je oblat Bezgrešne, otac Pavao Schulte, osnivač “Mive”, društva za skupljanje motornih vozila bilo kopnenih, bilo vodenih, bilo zračnih, koja će poslužiti kao prijevozna sredstva misionarima po udaljenim krajevima svijeta. Prigodom 75. godišnjice života p. Schulte izjavio je: “Kad sam godine 1927. osnivao “Mivu” neki su me proglasili ludim. A danas bi proglasili ludim onoga koji bi tvrdio da misionar ili misionarka mogu biti bez motornog vozila.”

P. Schulte je prvi uočio tu veliku potrebu motornih vozila u svrhe apostolata i počeo ih je skupljati. Njegova je akcija bila veoma plodna; on je priskrbio na desetke tisuća motornih vozila kako za misije tako i za područja dijaspore po Europi. Za njegovu 75. godišnjicu života priredila mu je u Bonnu njemačka zajednica automobilske industrije svečano primanje, na kojem su mu posebno čestitali direktori tvornica automobila “volkswagen” i “mercedes”.

Tom zgodom otkrio je P. Schulte nešto iz svoga života. Već kao dječak bio je veoma sklon različitim pustolovinama. To je dolazilo do izražaja i u igrama, gdje bi najradije igrao ulogu razbojničkoga vođe. No on će nakon I. svjetskog rata u kojem je služio kao običan vojnik stupiti u bogosloviju te 1922. postati svećenik. Sada se je dao na one najdivnije pustolovine, u kojima su se odlikovali oni koji su htjeli Radosnu vijest Krista Gospodina prenijeti sve do krajeva zemlje. Najprije je s još jednim prijateljem otišao kao misionar u Zapadnu Afriku. Godine 1925. taj se je njegov prijatelj teško razbolio. Dok su ga s primitivnim vozilom vozili u udaljenu bolnicu, prijatelj mu je na rukama izdahnuo. I upravo tada je upoznao kako je misionarima potrebna motorizacija.

Već prije tog tragičnog događaja bilo je u njemu nešto motorske žice, jer je pred konac I. svjetskog rata postao pilot. Tragičan slučaj prijatelja, koji ga je potakao na razmišljanje, rodio je u njemu misao koliko bi misionari mogli tek učiniti, kad bi bili motorizirani. Kristovo evanđelje širilo bi se mnogo brže. Zašto se dakle ne bi stavila u službu radosne vijesti i dostignuća moderne tehnike? A osim toga potpomognuti motorizacijom misionari se ne bi tako brzo istrošili i mogli bi dulje raditi na njivi Gospodnjoj. Kolika dakle prednost motorizacije! Apostolska je ljubav uvijek dosjetljiva. I tada se P. Schulte svojski dao na skupljanje motornih vozila za potrebe misija. Prvi “Miva” centar osnovao je u Kolnu. Odatle se ta dobrotvorna akcija proširila po čitavoj Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj. P. Schulte često je sam vozio zrakoplove u misije što ih je nabavio dobrovoljnim prilozima dobrih i plemenitih duša. Blizu Kolna otvorio je i prvu pilotsku školu za misionare, a zatim jednu u Americi. I tada su ga neki smatrali ludim, no utješio ga je sam papa Pio XII., kad mu je blagohotno rekao: “Sine moj, nije potrebno da me za svoj pothvat oduševljavate, kad sam za nj već odavna oduševljen.” Bilo je to veliko priznanje i moralna potpora za Kristova apostola, koji je htio sve pokrenuti i staviti u službu apostolata.

Danas neki motorizirani svećenici kod nas upadaju u napast da ih motorizacija zarobi, pa da kao što su nekoć svećenici na velikim imanjima bili više gazde nego pastiri, oni budu više šoferi nego dušobrižnici, jer se i previše vozaju bez prave potrebe, sanjaju o novim vozilima i više razgovaraju o njima nego o pastoralnim problemima. P. Schulteu čisto tehnička organizacija “Mive” nije nipošto ugušila misijsku gorljivost. On u 75. godini života prepušta svoj posao mlađem subratu i opet odlazi u afričke misije.

Pater Schulte je novator i prvak u mnogim pothvatima. On ima i to prvenstvo da je prvi svećenik koji je služio svetu misu u zraku u avionu. Bilo je to godine 1936., kad je misio u avionu tipa zeppelin na letu preko oceana u Ameriku. “Leteći pater” izrazio je želju da ga poslije smrti pokopaju uz njegova prijatelja misionara Fuhrmanna, koji je u afričkoj džungli izdahnuo na njegovim rukama i dao mu povoda za osnivanje njegove velike akcije motoriziranja misionara.

Pater Schulte divan je primjer potpunog svećeničkog zalaganja. S polovičnim zalaganjem ne može se služiti Božjem kraljevstvu. Ono traži čitava čovjeka sa svim njegovim sposobnostima. Lijepo je to izrazio već sveti Augustin: “Bog ne traži od nas riječi već srce” – Dakle čitava čovjeka!

Josip Antolović SJ | Bitno.net