Svi u San Giovanni Rotondu znaju da Padre Pio ne dopušta nikakvo čašćenje ljudi. Titule, počasti, vojnički činovi, počasna zvanja, taliri i grbovi nemaju nikakve vrijednosti pred svetim sudom koji razgolićuje dušu. Ako mu je netko draži, onda su to veliki grešnici. Kod njega često oni s najvećim titulama bivaju posljednji. O tome ljudi u San Giovanni Rotondu pripovijedaju jednu zanimljivu priču.

U gradu je vladalo veliko uzbuđenje. Najavljen je dolazak jednog od svrgnutih monarha i svjetskih putnika kakvi su već neko vrijeme stizali u Europu. Dobri ga je narod pratio do crkve. Naravno, spomenuti monarh želio je vidjeti Padra Pija. Padre Pio nije ni najmanje želio da ga uznemiruju niti je bio užurban. Onima koji su ga pomalo uzbuđeno opominjali uzvratio je:

“Giovannino je na redu.”

I dimnjačar Giovannino prošao je ispred monarha. Monarh se uvrijedio pa je skratio posjet i vješto se udaljio od ispovjedaonice. Poslije njegova odlaska jedan je duhovni sin upitao: “Padre, kako ste mu mogli priuštiti takvo poniženje?” A Padre je uzvratio:

“Kakvo poniženje? Nije duša ljepša zato što ima pravo na krunu! Giovannino je crn izvana, ali je bijel iznutra, a onaj je drugi bijel izvana, ali je potpuno crne duše iznutra…” I nadodao je: “Pred Božjim sudom nema prednosti! Ako i postoji netko tko ima više prava, onda je to razmetni sin…” pod uvjetom da spozna da je takav i da kaže: “Griješio sam.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marije Winowske “Pravo lice padre Pija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.