Kad je četvrti put Ivona Zgrabljić prekidala s glazbom smatrala je kako se radi o definitivnom kraju.

Umorna od stalnih prekida i novih početaka svojoj tajnoj ljubavi zatvorila je vrata, a Bogu, uzroku cijele “nevolje”, poručila: “Uzmi od mene pomazanje i milost i daj ih nekom drugom. Ovako dalje ne mogu i ne želim.”

Dvije godine kasnije sjedimo u uredu njezine tvrtke Edukator ID koja se, ironično, prilično uspješno bavi razvojem talenata. Povod razgovoru je višeslojni umjetnički projekt “Izgubljeno/nađeno” kojim Ivona propituje odnos prema (svom) zakopanom talentu.

Bog joj, kako vidimo, molbu nije ispunio.

“Sve što sam radila na polju glazbe u mojim očima nije davalo ploda, a budilo je veliku bol. Nisam više vidjela smisao u tome”, ističe naša sugovornica, dodajući: “Osjećala sam se pomalo licemjerno jer sam tijekom godina rada stotinama ljudi pomogla otkriti njihove skrivene talente i potencijale, a u mom se srcu nalazila zaključana neuredna soba u koju nitko nije imao pristup. S jedne strane ostvarivala sam se profesionalno i obiteljski, no dio mene, onaj glazbeni, umjetnički, ostao je zarobljen.”

Toplo-hladni odnos s glazbom – u kojem će više puta kupovati pa prodavati instrumente, pisati pjesme i bacati ih u zaborav – trajao je od djetinjstva.

Odrasla u obitelji koja nije puno njegovala umjetnost, Ivona je od ranih dana pokazivala poduzetničku, ali i kreativnu crtu. U školi je stvarala predstave, osmišljavala scenarije i kreirala kostime da bi se kasnije priključila popularnom dječjem zboru Zvjezdice.

Unatoč tome, bez nekoga tko bi je usmjerio u daljnje razvijanje umjetničkih talenata, poslije srednje škole upisala je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Pet godina kasnije uslijedit će ono što će nazvati “ključnim trenutkom”.

Foto: Marin Škarica

“Završila sam faks 2004. i odmah dobila dvije ponude za posao. Istovremeno je prijateljica, koja je također diplomirala, postala depresivna. Kad sam je pitala što se događa, odgovorila je: ‘Dok sam studirala znala sam tko sam, bila sam student. A tko sam sad?'”

Ivoni se upalila lampica.

“Zar je moguće da se 16 godina školujemo i nakon toga ne znamo tko smo? Tog sam trenutka shvatila da želim pomoći ljudima otkriti njihov identitet.”

Uskoro je osmislila program edukacije koji je ponudila nekoliko tvrtki u Hrvatskoj.

“Zvala sam na različite adrese i dobila pozitivan odgovor s jedne.”

No budući je poslodavac imao uvjet.

“Radila bih bez fiksne plaće. Morala sam odlučiti, ili odlazak u marketing gdje su mi se nudili vrlo dobri uvjeti ili rad na onome za čim mi srce čezne. Odlučila sam se za potonje.”

Njezina odluka mnogima nije bila jasna, osobito u obitelji, ali Ivona nije posustajala što će ju kasnije dovesti do pokretanja vlastitog biznisa i suradnje na polju karijernog razvoja s nekim od najvećih hrvatskih tvrtki.

Paralelno s tim, u zaleđu njezine poduzetničke priče, odvijat će se ona glazbena, ali i vjerska.

‘Moj put’ i prvi prekid

Iste godine kada je trebala donijeti odluku koja će joj usmjeriti život, Ivona je doživjela obraćenje. Premda nije bila religiozna, tragala je za duhovnošću, a određeno vrijeme provela je i u new ageu.

Puni zaokret doći će preko pokojnog profesora Tomislava Ivančića s čijim je djelom već ranije bila upoznata.

“Slušala sam kasete s njegovim predavanjima i čula za hagioterapiju”, govori Ivona, dodajući kako je ključan trenutak bio kada je “uplakana i pritisnuta problemima”, slučajno završila na susretu koji je on vodio.

“Šetala sam Vodnikovom ulicom i ugledala natpis ‘Centar za hagioterapiju’. Bio je četvrtak, 18. studenog 2004. Ušla sam u zgradu i saznala da tu večer prof. Ivančić održava vjeronauk. Ostala sam i osjetila mir kakav mi new age nikada nije mogao ponuditi. Bio je to trenutak mog obraćenja: ‘Isuse, vratila sam ti se.'”

Istu večer prvi put ostvaruje “kontakt sa skladateljem u sebi”.

“Nakon vjeronauka sjela sam u tramvaj i napisala svoju prvu pjesmu ‘Moj put’. Kod kuće sam imala malu klavijaturu na kojoj sam uglazbila tekst.”

Ivona Zgrabljić

Foto: Marin Škarica

Svoj novootkriveni talent ubrzo je zakopala.

“Ulazak u kreativni proces budio je u meni teške emocije – pritiske, razočaranja, izdaje – što me kočilo u razvoju talenta. Zanimljivo je da sam se istovremeno uzdržavala pjevajući prateće vokale domaćim izvođačima i u TV emisijama, ali sam takav vid aktivnog bavljenja glazbom počela sve više povezivati s financijama zbog čega su ljubav i emocije polako nestajale.”

Njezin prvi “prekid” s umjetnošću dogodit će se 2007. kada je rodila prvo dijete.

“Radila sam na programu razvoja talenata, zarađivala i imala kćer. Na glazbu sam stavila križ.”

No svaki put kad bi ju odbacila ona bi se vratila poput bumeranga. Idućih desetak godina Ivona je proživljavala već spomenuti toplo-hladni odnos s glazbom.

Razlog zašto se nije mogla potpuno ostaviti umjetnosti vidi u “čežnji”.

“Naš identitet i sve što mu pripada je Božja dragocjenost i svojina. On me stvorio i ja sam njegova. Isto vrijedi i za naše talente koji su dio Božje slike. Onog trenutka kad sam prezrela talent, prezrela sam i ono Božje u sebi. Bez obzira na to što sam išla naprijed i bila uspješna u drugim poljima svog života, uvijek me pratio dojam nedovršenosti, kao da u mojoj srži postoji rupa. Osjećala sam čežnju koja bi ponekad prerasla u ljutnju, pa i raspravu s Bogom”, pojasnit će.

Priznat će kako joj je Gospodin kroz to vrijeme slao mnoge poticaje i osobe poput vlč. Domagoja Matoševića (upravo će on biti prvi kojem će nakon nekoliko godina “šutnje” odsvirati svoju pjesmu “Moj put”), boreći se da njezin talent ne ostane zakopan. Jedna od osoba koju će Ivona upoznati tijekom svoga umjetničkog traganja bio je i Rafael Dropulić – Rafo za kojeg tvrdi da je imao “čežnju prema glazbi i stvaranju” sličnu njezinoj.

“Rafo i ja smo se, uz blagoslov naših supružnika, počeli nalaziti nekoliko puta mjesečno i raditi na zajedničkim pjesmama za album na temu obraćenja.”

Stvar je kulminirala 2018. nastupom na Uskrs festu s pjesmom “Vraćam se”, što je bio i Rafin svojevrsni povratak javnim nastupima.

Ipak rad na albumu poremetit će Ivonin privremeni odlazak u SAD, točnije Boston, nakon što je njezin suprug primljen na Harvard.

Muzej sv. Ivana Pavla II.

“Iz Bostona smo jedan dan letjeli za Washington te sam odlučila posjetiti Nacionalno svetište sv. Ivana Pavla II., u sklopu kojeg se nalazi i muzej. Postava obuhvaća svaki dio njegova života, s jedinstvenim predmetima i multimedijskim iskustvom koje dotiče gotovo sva naša osjetila. Tu sam doživjela trenutak sličan onome kad sam se obratila, ali sada je bila dotaknuta umjetnost u meni. Radi se upravo o području na koje je veliki naglasak stavljao Ivan Pavao II.”

U ovom trenutku Ivoni se oči pune suzama, a glas joj počinje drhtati.

“Osjetila sam da je moje poslanje puno veće od moje pjesme, gitare ili albuma te da će, ako ne odgovorim na Božji poziv, u knjizi mog života ostati prazna stranica.”

No povratak u Hrvatsku nije kod nje i Rafe polučio rezultat kojem su se nadali, rad na pjesmama teško se pomicao s mrtve točke. Tada će nastupiti “definitivni” raskid s glazbom iz uvoda teksta.

Bog je, pak, bio ustrajan.

Foto: Marin Škarica

“Točno prije početka pandemije koronavirusa, razgovarala sam s jednom djevojkom koja je imala vrhunski vokal, ali je zakopala talent. Objašnjavala sam joj da nitko nema njezin dar i da ga sama mora iskoristiti. ‘Izađi iz tog bunara, probudi se, Talita kum (Isusov poziv iz Evanđelja koji znači: ‘Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!’, op. a.)“, rekla sam joj žustro, na što se ona nasmijala i odgovorila: ‘Pa to zvuči kao neka pjesma.'”

“Zamislila sam se i potaknuta inspiracijom napisala pjesmu ‘Talita kum‘ iz trećeg lica, o ljudima koji su odustali od svojih talenata i samih sebe.”

Trebala je proći puna godina da shvati kako se pjesma zapravo odnosi na nju.

“Progovarala sam sebi i o sebi. Ja sam bila ta osoba koja je skretala pogled s talenta koji mi je dan. Odlučila sam se napokon suočiti sa svojom najvećom čežnjom, ali i najvećom boli te postala svjesna kako iza toga stoje puno dublji razlozi.”

U želji da konačno raspetlja svoje stanje naša je sugovornica krenula na terapiju, a vrijeme pandemije iskoristila je za skladanje pjesama na temu izgubljenog i nađenog talenta.

Zanimljivo je kako je poticaj za glazbeno propitivanje ljudskog odnosa prema darovima Ivona doživjela nekoliko godina ranije, pohađajući duhovne vježbe u šutnji.

“U jednom od razmatranja imala sam osjećaj kao da mi Bog govori: ‘Želim da stvaraš pjesme po kojima ću oslobađati potlačene i ozdravljati bolesne.'”

“Nakon toga odlučila sam dati Gospodinu konkretno vrijeme, unatoč indisponiranosti i ljutnji. Kupila sam gitaru (ponovno, jer jedne sam se već riješila) i odredila da ću tjedno dva sata izdvojiti za umjetničko stvaranje. Duh te ne može zahvatiti a da mu ne daš prostora i vremena, ma koliko to malo bilo.”

Nakon toga je usnula i, reći će, “suludi” san koji joj je dodatno potvrdio Božji plan.

“Vidjela sam kako po Božjem poticaju okupljam ekipu znanih i neznanih ljudi s kojima ću stvarati glazbu koja će doticati ljude u zatvorenim sobama. Također osjetila sam da se projekt treba zvati “Lost and found” (hrv. Izgubljeno i nađeno). Dan poslije sam u Avenue Mallu ugledala majicu na kojoj su pisale upravo te dvije riječi. Odmah sam ju kupila.”

Art 4 you

Nedavno se taj san ostvario, a glavni pokretač bio je upravo rad na albumu sa suradnikom Petrom Brkljačićem iz VIS-a Aurora, koji se pobrinuo za aranžmane i snimanje pjesama.

“Cijeli CD napravili smo praktički preko WhatsAppa. Vidjeli smo se uživo tek nekoliko puta. Petar je na pjesme stavio ruho koje je nedostajalo te smo dobili alternativni indietronic duhovni album”, reći će naša sugovornica.

“Tek kad sam završila zadnju pjesmu postala sam svjesna da sam napokon zaključila jedno poglavlje, jednu cjelinu. Album je upravo progovarao o potrazi za izgubljenim talentom, identitetom, osobom… To je dio koji smo prezreli i zakopali u sebe, plod našeg odustajanja. Umjesto da radimo sa 100% kapaciteta koji nam je Bog dao, zadovoljavamo se sa 60% ili 70%.”

Ivona je odlučila u sklopu vlastitog centra Talent 4 You (pomoću kojeg provodi ID program u crkvenim stvarnostima), pokrenuti projekt Art 4 You.

Ekipa umjetnika na projektu Art 4 You/Foto: Marin Škarica

“Cilj mi je bio okupiti umjetnike s različitih polja koji bi sudjelovali u izvedbi albuma ‘Izgubljeno/nađeno’. Radi se o multidimenzionalnom projektu koji obuhvaća glazbu, glumu, režiju, slikarstvo i ples.”

Suradnja s umjetnicima već je započela (na prvim susretima okupilo se njih 15-ak iz različitih grana umjetnosti, među njima i Rafo), a sam album poslužit će kao odskočna daska za daljnje projekte.

“Voljela bih da vrsni umjetnici u sklopu projekta Art 4 You kreiraju i stvaraju, ali i da mentoriraju talentirane osobe koje žele razviti svoje umjetničke talente i ponuditi ih Crkvi i svijetu na izgradnju.”

Nit vodilja pritom joj je citat iz Pisma umjetnicima svetog Ivana Pavla II.

“Umjetnički talent je dar od Boga i tko ga god otkrije u sebi ima određenu odgovornost… da taj talent ne zakopa, nego da ga razvije…”

Sam album trebao bi biti objavljen upravo na blagdan velikog poljskog sveca, 22. listopada ove godine.

“Osjećam da će ove pjesme pomoći ljudima da uđu u svoje zaključane sobe, ali s Kristom koji će liječiti njihove rane i osvojiti prostore u kojima su se nataložili dubinski problemi. On nas želi iscijeliti i pomoći nam da ostvarimo svoj puni potencijal”, zaključit će Ivona Zgrabljić.