Irving “Francis” Houle bio je običan čovjek, baš poput vas ili mene. Od 1948. živio je u skladnom braku s Gail LaChapelle s kojom je odgojio petero djece, pred kraj Drugog svjetskog rata služio je u vojsci, a kasnije je radio u trgovini s cipelama te prodavao sredstva za čišćenje.

Zvuči gotovo kao Al Bundy iz popularne serije “Bračne vode”.

Ono što ga, dakako, razlikuje od glave poznate televizijske disfunkcionalne obitelji jest intenzivan molitveni život i odnos s Gospodinom zbog kojeg je krajem 2018. pokrenut postupak za njegovo proglašenje svetim.

Kauzu je otvorio biskup John Doerfler iz biskupije Marquette, u saveznoj državi Michigan, kojoj je sluga Božji Irving Houle pripadao. U lipnju je njegova kauza dobila “zeleno svjetlo” od Američke biskupske konferencije te je proslijeđena Kongregaciji za kauze svetaca koja će prosuditi je li Houle živio životom herojskih kreposti.

Irving je rođen 1925. u sjevernom Michiganu, u gradu Wilsonu. Imao je petero braće i jednu sestru. Kako piše portal Aleteia, obitelj je tijekom korizme svakog dana zajednički molila krunicu, a otac je nedjeljom nakon mise tražio od njih da mole Križni put. Ta će pobožnost ostati duboko ukorijenjena u Houlovu životu.

Irving je, naime, svakog dana u tri sata poslijepodne razmatrao postaje Križnog puta u župnoj crkvi. Kroz godine proširio se glas o njemu kao živućem svecu te su ga mnogi tražili da moli za njihove potrebe.

Jedan od njih bio je i đakon Terry Saunders, umirovljeni policijski detektiv koji tvrdi kako je prije 25 godina ozdravio od raka zahvaljujući Houlovoj zagovornoj molitvi.

Sounders je također iz prve ruke svjedočio njegovim stigmama.

“Nekoliko dana nakon Uskrsa 1993. Irving je po običaju došao u moju kuću, ali je izgledao umorno i izmučeno”, izjavio je Saunders za OSVNewsweekly.

“Pitao sam ga što se događa, a on je samo podignuo ruke. Imao je dvije male ljubičaste točke u sredini šaka, rekavši kako ga bole. Kad sam ih vidio pao sam na kauč. Znao sam da su to Kristovi znakovi te sam pomislio: ‘Hvala ti, Isuse, što si umro za mene’.”

Irving Houle

Irving Houle/Foto: Irving Houle Association

Supruga Gail Houle izjavila je kako se nakon klanjanja na Veliki četvrtak 1993. godine Irving osjećao loše te je otišao kući i legao.

“Te je noći rekao kako ga bole ruke”, prisjeća se Gail. “Pogledala sam, ali ništa nisam pronašla.”

“Kasnije mi je rekao kako ga i glava boli.”

Houle je, što je bilo netipično za njega, na Veliki petak ostao kod kuće, a tako se nastavilo i za Uskrs.

“Nakon Uskrsa imao je crvene točke veličine kovanice od deset centi na rukama. Rekao je da ga bole, ali nije htio razgovarati o tome.”

Gail ističe kako se obitelj teško nosila sa stigmama.

Njegove rane pregledali su doktori, svećenici, biskupi i kardinali, ali nitko nije mogao objasniti što se događa.

Irving je prema vlastitom kazivanju trpio Kristovu muku i imao vizije svake noći. Bol bi obično počela pola sata nakon ponoći te bi trajala 35 minuta. Potom bi imao vizije do 2:30 ili 3 ujutro.

Uzrok je, navodi sam Houle, bila misija koju su mu tijekom jedne vizije otkrili Isus i Djevica Marija, poručivši kako će svake noći trpjeti Muku za spas grešnika te povratak ljudi sakramentima pomirenja i euharistije.

U jednoj viziji iz 1993. Gospa mu je poručila: “Moj ljubljeni sine, dolazim ti ove noći kako bih ti rekla koliko su tvoje molitve i patnja značile mom Sinu i meni. Tvoja patnja je bila duga, dijete moje. Udovoljio si mom Sinu i meni. Bit ćemo ti blizu. Darovane su ti milosti. Sotona pokušava izazvati zbunjenost među vama, ali, kažem ti, neće uspjeti…”

Ponekad je osjećao kao da ga bol od stigmi razdire na dijelove. Tada bi mu Bog pokazao za koga i što je trpio patnju, poput građanskih ratova, pobačaja, beskućnika ili zlostavljanih žena i djece.

Mnogi ljudi dolazili su mu sa svojim potrebama, tražeći molitvu. Prema svjedocima, narod bi satima čekao u redu kako bi vidio vremešnog djedicu sa stigmama koji bi potom položio na njih svoje ruke. Mnogi su plakali i ljubili te iste ruke.

Američki svećenik, otac Rober J. Fox, objavio je 2005. knjigu o Irvingu pod nazivom “Čovjek zvan Francis”, promijenivši mu ime kako bi zaštitio njegov identitet.

Otac Fox svjedočio je Houlovim patnjama te je procijenio kako je stigmatik tijekom života molio za više od 200 tisuća ljudi.

Houle nikada nije tražio vlastitu promociju ili financijsku kompenzaciju i potporu za svoje djelovanje. Čvrsto je vjerovao kako svako ozdravljenje (a bilo ih je i duševnih i tjelesnih) dolazi od Boga te kako nitko ne bi trebao gledati njega već Gospodina Isusa Krista kao pravi izvor duhovnog i fizičkog ozdravljenja.

Tino Krvavica | Bitno.net