EKSKLUZIVNI RAZGOVOR S ČOVJEKOM KOJI JE BIO OPSJEDNUT

Moje je tijelo bilo pravo bojno polje duhovne bitke dobra i zla

“U toj duhovnoj borbi Isus mi je dolazio u pomoć odjeven u bijeloj odjeći i upirao je prst prema zlu. Tako je u kratkom roku Zli bio prisiljen pobjeći bez oklijevanja. U svojem srcu sam odmah osjećao duboki unutarnji mir. Isus je izgledao poput čovjeka iz Galileje koji je koračao među ljudima. Zapravo vidio sam ga zajedno s ljudima koji su ga slijedili duž puta. Shvatio sam dobro da je onog dana On došao da me spasi”, svjedoči Francesco Vaiasuso, čovjek kojeg je opsjelo 27 legija demona.

Francesco Vaiasusa

Talijan Francesco Vaiasuso nije običan čovjek. Naime, prema vlastitom svjedočanstvu, još kao dijete opsjelo ga je 27 legija demona nakon što je bio prikazan Sotoni od strane obiteljske prijateljice. Taj nevjerojatan čin, napravljen iz osvete, uzrokovao je velik broj zdravstvenih, duševnih i duhovnih problema u Francescovu životu koji su razarali njegov brak, obiteljske i prijateljske odnose te općenito njegov život. Francesco, koji je svoje svjedočanstvo pretočio u knjigu (hrvatsko izdanje priredila je nakladnička kuća Verbum), svakodnevno je proživljavao veliku muku, ali je na tom putu upoznao i Božje milosrđe. Premda su “transevi”, u koje je često upadao, ispunjali njegov život tamom i demonima koje je gledao “oči u oči”, Francesco svjedoči i o nevjerojatnim susretima s umrlima, svecima, pa čak i samim Isusom. O svim tim događajima, kao i o pomoći njegove žene Daniele, koja isprva nije htjela prihvatiti Francescovo stanje, pročitajte u ekskluzivnom intervjuu za Bitno.net

– Kako to da ste bili tako iznenađeni kad vam je majka (časna sestra) Gemma rekla da ste opsjednuti? Niste li i sami pomišljali na to s obzirom da ste već duže vrijeme imali duhovnih problema i padali u “trans” tijekom raznih molitvi? Jeste li uopće bili upoznati sa stvarnošću đavolskog opsjednuća i egzorcizma?

U tom razdoblju, iako sam proživljavao trenutke velike duhovne patnje, moj razum je ostajao zbunjen i nisam uspijevao ispravno procijeniti djela i događaje koji su se odvijali jedan za drugim. Sestra Gemma je na jasan način dala ispravnu dijagnozu i naziv svemu onome što sam tada proživljavao. Čuo sam kako pričaju o snažnom djelovanju zla, ali sam mislio da se takve stvari događaju daleko od mene te zahvaćaju osobe s nekim tajnim misterijima o kojima me apsolutno ništa nije zanimalo. Nisam uopće mogao vjerovati da su fizičke bolesti od kojih sam još od djetinjstva bolovao kao i duhovne muke koje sam tada proživljavao mogle biti plod jednog velikog djelovanja zla. Jednostavno, bilo mi je teško povjerovati u stvarnu povezanost između materijalnog i onog nadnaravnog.

– Vaša žena Daniela, o kojoj tako lijepo pišete, bila Vam je pomoć tijekom svih tih godina. Koliko smatrate važnim njen udio u Vašem oslobođenju? Je li Vam njena pomoć ukazala na snagu sakramenta ženidbe?

Prisutnost moje žene Danijele bila je presudna na mojem putu oslobođenja. Njena ustrajnost u pomaganju, hrabrost i čvrstina karaktera kao i ukorijenjenost u čvrstoj vjeri bila je moja snaga u trenucima dubokog mraka. Tako sam u jednostavnosti svakodnevnih gesti i normalnosti bračnog života osjetio egzorcističku snagu sakramenta ženidbe, snagu vjernosti i uzajamne ljubavi. Zlo je željelo uništiti mir i harmoniju našeg obiteljskog života koje smo mi pak uspjeli sačuvati molitvom i utjecanjem Božjoj Providnosti.

– Viđali ste razne osobe i svece tijekom molitvi oslobođenja i egzorcizama kroz koje ste prošli. U kojim trenucima su se pojavljivali pojedini sveci; je li njihovo pojavljivanje ovisilo o zloduhu kojeg se otklinjalo, mjestu ili jačini molitve?

Zagovor svetaca za mene ostaje jedna tajna. Njihovo djelovanje nije bilo vezano za specifična mjesta niti je ovisilo o snazi ili dužini molitve, a završavalo je uvijek duhovnom bitkom koja me dovodila oslobođenju. Sile zla u blizini svetaca nisu mogle opstati i bile su prisiljene udaljiti se od mene. Često se to događalo na ekstremnim granicama mojih snaga i moje tijelo je postajalo jedno pravo bojno polje između dviju neprijateljskih strana.

– Postoji jedan zanimljiv detalj kada opisujete oslobođenje od zloduha Infusa tj. od astme. Spominjete kako je don Angelo držao nogu nad vašim grudima. Prema Vašim navodima demon je urlao od muke, koji je razlog tome? Je li Vam don Angelo ikad rekao zašto je napravio taj potez i zbog čega je to tako pogubno djelovalo na demona?

Prilikom molitve vlč. Angela, ono stopalo na prsima Sotone prisiljavalo je zlo podnositi autoritet i vlast svećenika, a i mnoge druge geste tijekom molitve prouzrokovale su kod zla isto neprijateljstvo. Sakramentali poput blagoslovljene vode i soli te relikvije svetaca bili su mi od velike pomoći, a za zlo su bile gnusne. Tijekom egzorcističkih molitava zlo se prikazivalo na različite načine, također u obliku dugih urlika ili bučnog smijanja, a svećenici su rijetko objašnjavali što se događa.

– Jeste li ikada došli u napast da se ljutite na Boga zbog Vaše situacije? Kako ste kroz te godine borbe prepoznavali Božju ljubav i njegovu milost? Kako ste mu i zašto ostali vjerni? Odakle Vam to strpljenje?

Nikad nisam bio ljut na Boga jer sam uvijek vjerovao da Bog i mene i sve druge ljubi velikom ljubavlju, i u patnji koju sam prihvatio, iskusio sam njegovo veliko milosrđe. Unatoč mojim ogromnim patnjama, nikad se nisam osjećao napuštenim iako sam iskusio mnoga nerazumijevanja i indiferentnosti. Osjetio sam ljubav svoje žene i svojih bližnjih kao i brojnih osoba koje su me podržavale, a i blizinu svetih koji su mi pritjecali u pomoć. Sveci ne samo da su me izbavljali iz okova zla nego su me iznad svega tješili i ulijevali mi povjerenje da u nebu imam prijatelje koji me nikad ne bi napustili. Osjećao sam prijateljstvo između sebe i njih kao što se osjeća između pravih prijatelja ovdje na zemlji i to mi je davalo snagu i sigurnost u podnošenju muka i poteškoća koje sam prihvatio kao pravi Božji dar za spasenje drugih duša.

– Kakav je bio odnos Crkve prema Vama? Vidimo da Vas neki svećenici nisu razumjeli, također mnogi Vam nisu mogli ili htjeli posvetiti cijelo svoje vrijeme. Kolika je bila važnost svećenika u Vašem životu osobito s obzirom na njihovu (ne)dostupnost za egzorcizam? Koju ste razliku osjetili kada je za vas molio svećenik, a kada Vaša žena?

U tim godinama sam se sukobio s jednim dijelom Crkve koja je bila indiferentna, ali sam također susreo jednu Crkvu zauzetu za dobro, gostoljubljivu i dobrotvornu koja me slušala, razumjela i pomagala. Susreo sam svećenike koji su me vodili i koji su mi sve do danas ostali učitelji života. Shvatio sam vrijednost odgoja utemeljenom na Božjoj riječi i uzvišenu vrijednost sakramenata, koji su iznad egzorcizma koji sam mogao primiti. Shvatio sam važnost molitve srca, onog pravog dijaloga koji se rađa u našoj intimi i obraća se direktno Bogu, srce srcu, sin Ocu. Naučio sam kako osjećati nasladu moleći krunicu i pohađajući svetu misu te sam iskusio učinkovitost obiteljske molitve koju sam molio u kući sa svojom ženom. U trenucima duhovne borbe Danijelina molitva kao i molitva svećenika imala je istu snagu oslobođenja, zapravo svaka molitva koja je bila izraz prave vjere mi je pomogla u oslobođenju.

– U jednom trenutku kažete kako je Vaša žena bacila lijekove koje Vam je liječnik prepisao. Jeste li prošli potrebnu liječničku i psihološku procjenu prije nego ste pristupili egzorcizmu, kako crkvena pravila nalažu, ako ne, zašto?

Kao što sam rekao, na početku nisam znao kako na ispravan način opisati ono što mi se događalo. Obratio sam se jednom liječniku koji mi je dao neku površnu dijagnozu i propisao mi lijekove koje nisam uzimao. Svećenici su me pak primili i razumjeli. Egzorcistima pomažu i liječnici te tijekom egzorcizama uvijek je uza me bila i medicinska ekipa.

– U svojoj knjizi, tijekom opisivanja događaja koji su se odvili u centru “Isus Osloboditelj”, kažete kako je pred Vama stajao sam Isus. Kako ste znali da je to on? Možete li nam približiti taj trenutak, tko je Isus? Kako izgleda?

U toj duhovnoj borbi Isus mi je dolazio u pomoć odjeven u bijeloj odjeći i upirao je prst prema zlu. Tako je u kratkom roku Zli bio prisiljen pobjeći bez oklijevanja. U svojem srcu sam odmah osjećao duboki unutarnji mir. Isus je izgledao poput čovjeka iz Galileje koji je koračao među ljudima. Zapravo vidio sam ga zajedno s ljudima koji su ga slijedili duž puta. Shvatio sam dobro da je onog dana On došao da me spasi.

– Kako je Vaše opsjednuće utjecalo na okolinu, prijatelje i roditelje, osobito na obraćenje njihovih srdaca?

Oni koji su prisustvovali mojim duhovnim borbama samo nekoliko puta ili slučajno, započeli su svoj put vjere, mnogo autentičniji i dublji. Drugi su shvatili da moraju promijeniti svoj način života, bilo da se radi o odlukama iz svakodnevnog života bilo o načinu mišljenja i djelovanja te se udaljiti od grijeha i pristajanja na kompromise.

Moja obitelj danas živi jednostavnu i uvjerenu vjeru i s riječima evanđelja naviješta ono što se dogodilo.

Francesco Vaiasuso autor je knjige “Moje opsjednuće” uskoro dolazi u Hrvatsku iznijeti svoje potresno svjedočanstvo te poučiti kako se boriti protiv zla. Javne tribine “Kako sam oslobođen opsjednutosti“ održat će se:
U Zagrebu, četvrtak 17. ožujka u 20.00 h, dvorana Vijenac (Nadbiskupski pastoralni institut), Kaptol 29a
U Splitu, 18. ožujka 2016 u 20:00 h, Nadbiskupsko sjemenište, velika dvorana, Zrinsko-Frankopanska 19 (U sklopu manifestacije Dani kršćanske kulture)
Ukoliko želite primiti elektronsku pozivnicu/podsjetnik na ovo događanje pošaljite svoj kontakt na mail klikom ovdje.
Više o knjizi “Moje opsjednuće” možete saznati na linku ovdje.

Razgovarao Tino Krvavica | Bitno.net

Objavljeno: 7. ožujka 2016.

Možda vam se svidi