Svi znaju za pustolovinu doktora Francesca Ricciardija, gorljivog ateista koji je godinama vodio sramotnu kampanju protiv vjere i protiv stigmatiziranoga kapucina. Doktor je imao dobro mjesto za gledanje. Nedaleko od Samostana, u San Giovanniju Rotondu, „tome ognjištu opskurantizma i tvornici šarlatana”, okupio je istaknute ljude iz mjesta da ih urazumi. Mahao je znanstvenim činjenicama i toliko napadao fratre da je „imao čast pokrenuti snažan otpor protiv padre Pija”. Padre Pio trpio je i šutio. Na kraju, poslije nekoliko godina, došlo je vrijeme za osvetu. Božji prijatelji imaju svoj način osvete. Evo jednog primjera.

Taj se doktor razbolio. Njegovi kolege jednoglasno su dijagnosticirali rak želudca. Prekasno za operaciju! Proširila se vijest da je doktor Ricciardi na umoru. Ipak, voljeli su ga u kraju, iako je bio ateist, zato što je siromašne liječio besplatno i zato što je imao velikodušno srce. Narod je dolazio iz svih krajeva i počeo se moliti, na koljenima i nasred ulice, da se on pomiri sa svojim Bogom.

Svećenik, don Giuseppe Principe, smogao je hrabrosti i približio se umirućemu.

„Non voglio preti! (Ne želim svećenike!)”, ljutito je povikao doktor i, kako bi njegovo odbijanje bilo jasnije, bacio papuču na svećenika. Don Giuseppe nije se dao smesti, nego je ustrajao.

„Ostavite me na miru!” povikao je bolesnik. „Samo bi me padre Pio mogao ispovjediti. No, previše sam ga uvrijedio da bi došao. Uostalom, ne može napustiti Samostan. Umrijet ću onako kako sam i živio. Dosta!”

Pohitali su izvijestiti padre Pija. Brzo se uputio u crkvu, uzeo ulje, pričest za bolesnika na umoru i šepajući pohitao doktoru. Svjedoci su mi opisali taj prizor. Snijeg je obilno padao na mnoštvo i na oca, potpuno izgubljena u svome Bogu usađenu u njegovu srcu. Kakav je bio razgovor? Kakav je dogovor sklopljen? Čim je padre Pio stigao širom je raskrilio ruke i nasmijao se onim dječjim osmjehom kakvim se znao smijati. Stari gaje bezbožnik zaprepašteno pogledao, a onda mu se lice ozarilo: „Oprostite mi, padre Pio.”

Ispovjedio se, grijesi su mu odriješeni, primio je bolesničko pomazanje i mogao je u miru umrijeti. Ali takva „osveta” ne bi bila dovoljno lijepa pa je Bog na zahtjev padre Pija donio drukčiju odluku. Tri dana poslije toga pacijent je ozdravio. Rak je nestao, od njega nije ostalo ni traga, a koža se obnavljala iznutra i izvana. Stari je nevjernik promijenio stranu i počeo žustro napadati protivnike padre Pija. Tko u Apuliji nije čuo ovu zanimljivu priču o doktoru Ricciardiju, o njegovim usponima i padovima, i o njegovu zlatnom srcu?

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marije Winowske “Pravo lice padre Pija”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.