LJUBAV KOJA MIJENJA

Državnik koji je obilježio modernu Francusku nadahnuće je nalazio u Bogu i svojoj kćeri Anne koja je imala Downov sindrom

“Bez Anne nikada ne bih mogao učiniti sve ono što sam učinio. Dala mi je srce i nadahnuće”

Charles de Gaulle sa svojom kćeri Anne, negdje u Bretanji, 1933. Foto: CWR

“Ona je izvor milosti u mojem životu.”

Tako je poznati francuski državnik general Charles de Gaulle govorio o svojoj kćeri Anne, rođenoj 1928. s Downovim sindromom, u vrijeme kada je društvo bilo još prepuno predrasuda prema osobama s Downom.

De Gaulle, čovjek koji je vodio francuski pokret otpora protiv nacističke okupacije, a u poslijeratnim vremenima postao najvažnija politička ličnost Francuske i predsjednik države u više mandata, volio je malu Anne i imao s njom posebno jaku emotivnu vezu. Kada je Anne umrla u svojoj 20. godini od pneumonije, de Gaulle i supruga Yvonne jako su teško to proživjeli. Biografi političara zabilježili su kako je, nakon što su se on i žena isplakali nad grobom, rekao svojoj supruzi:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Idemo. Sada je Anne kao i drugi.”

Njegove su riječi zasigurno simbolizirale svu društvenu stigmatiziranost koju je obitelj de Gaulle proživjela s djetetom s poteškoćama u razvoju. Treba podsjetiti kako je riječ o prvoj polovici XX. stoljeća, vremenu kada su i “civilizirana” društva na osobe s Downom gledale s prezirom. Bilo je to dobrih dvadesetak godine prije nego će Jerome Lejeune, francuski genetičar, detektirati višak kromosoma 21 kao uzrok Downa i tako skinuti, barem donekle, stigmu s njega.

Međutim, kako piše Samuel Gregg za Catholic World Report, te 1928. kada se Anne rodila bilo je uobičajeno da se osobe poput nje stave pod bolničku skrb.

Obitelj de Gaulle, međutim, odlučno je to odbila, brinući se za dijete koje je govorilo i kretalo se s poteškoćama.

“Charles i Yvonne nisu željeli poslati kćer da živi sa strancima. ‘Bog nam ju je darovao. Moramo preuzeti svoju odgovornost za nju’, govorio je Charles… Obitelj je teško radila kako bi mogli osigurati mjesto za Anne koja, da upotrijebimo de Gaulleov izraz, ‘nije kao druga djeca’ u obitelji”, piše Gregg.

To nije bilo lako ni zbog financijskih ni zbog svih drugih razloga. Ali, obitelj je bila spremna za sve izazove.

Kako pišu de Gaulleovi biografi, veza između njega i njegove kćeri bila je posebno jaka. Velik dio svoga slobodna vremena de Gaulle je provodio s Anne, želeći joj dati do znanja da je voljena kao i sva druga djeca u kući. Koliko je ona bila važna za njega, svjedoči i citat s početka teksta koji je izrekao u razgovoru sa svojim prijateljem Abbéom Bourgeonom. De Gaulle je bio predani katolik i u rođenju svoje Anne vidio je jasnu Božju volju za svoju obitelj i njega osobno.

“Pomaže mi biti skroman i svjestan ograničenja i nepotpunosti ljudskog života. Pomaže mi ostati u sigurnosti poslušnosti volji Boga. Vjerovati u vječni smisao i svrhu naših života u Očevoj kući, tamo gdje će moja Anne biti naposljetku istinski sretna i istinski svoja”, rekao mu je.

Gregg piše kako je i de Gaulleova spremnost da se bori protiv nacista i zla njihova režima zasigurno bila i povezana s Anne. Već od 1939. bilo je poznato da nacistička država ubija svu djecu s Downom i radi eugeničke pobačaje.

“Ovo bi bila sudbina Anne da je pala u ruke nacistima. Iako de Gaulle nikada nije o tome konkretno govorio, izgledno je da je odnos nacista prema osobama s poteškoćama u razvoju bila jedna od stvari koju je imao na umu kada je govorio o zlu Hitlerova režima”, piše CWR.

Nakon njezine smrti, supružnici de Gaulle uspjeli su zahvaljujući pomoći nekoliko donatora kupiti kuću u predgrađu Pariza. Tamo su pokrenuli dom za djevojke s intelektualnim poteškoćama i nazvali ga po svojoj preminuloj kćeri.

Biografi navode i još jedan zanimljiv podatak. U kolovozu 1962. na Charlesa de Gaullea je pokušan atentat. On je kasnije ispričao kako je metak koji je mogao biti smrtonosan za njega zaustavio okvir fotografije Anne koju je uvijek nosio sa sobom i koja je taj dan bila smještena na polici ispod prozora automobila.

Kada je umro 1970., tijelo Charlesa de Gaulla položeno je pored onoga njegove voljene kćeri, na groblju Colombey-les-Deux-Églises pokraj njegove župe. Supruga Yvonne pokopana je pored njih 1979.

“Bez Anne nikada ne bih mogao učiniti sve ono što sam učinio. Dala mi je srce i nadahnuće”, rekao je de Gaulle jednom prigodom svom biografu Jeanu Lacouturu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Anne je ostavila neizbrisiv trag na njegovu životu, trag nadahnuća, ljepote i hrabrosti. A preko njega taj trag je zabilježen u životima milijuna Francuza.

Goran Andrijanić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. kolovoza 2018.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi