O ovom u krugovima učenjaka inače poznatom svecu, prije njegova vršenja službe biskupa u Thmuisu (od 340. do 356.), zna se samo to da se sa svojim prijateljem Amounom povukao u pustinju, te postao jednim od najslavnijih učenika sv. Antuna Pustinjaka. Zato je u povijesti Crkve uvijek uživao veliku popularnost.

Sv. Jeronim u svom poznatom djelu ”O slavnim muževima” posvetio mu je jedno poglavlje. Daje mu naslov “skolastik”. Hvali njegovu veliku inteligenciju i slavi njegovo prijateljstvo sa sv. Antunom, opatom. Spominje i njegovu spisateljsku djelatnost. Od njegovih spisa nabraja raspravu ”Protiv manihejaca”, “O naslovima psalama”, te njegove poslanice.

Sveti Serapion Thmujski bio je skupa sa sv. Atanazijem veliki pobornik Nicejskog vjerovanja, dakle, borac za istinu o Kristovu božanstvu. Zbog toga povjesničar Sozomen ubraja Serapiona među slavne ličnosti njegova vremena, a izvješćuje i o tome, kako je na čelu delegacije od pet egipatskih biskupa pošao u Carigrad caru Konstansu II. da posreduje u obranu velikog pobornika nicejske vjeroispovijesti sv. Atanazija, koji je bio nepravedno proganjan.

U novije doba ime je Serapiona Thmujskoga povezano s istraživanjima o povijesti bogoslužja, otkako je koncem 19. stoljeća na gori Athosu pronađen tzv. Serapionov Eulogij, vrlo važan dokument za proučavanje egipatske liturgije IV. stoljeća. Nije dokazano da taj dokument u pronađenoj redakciji potječe od Serapiona, no nije isključeno da izvornik, koji se izgubio, od njega stvarno i potječe.