Prije nego što je postao kršćanin, zvao se Placid i bio je istaknuti general cara Trajana. Iako poganin, bio je pobožan i milosrdan. Jednoga je dana u lovu naišao na prekrasnog jelena kojega je slijedio šumom sve dok je imao daha, ali ga nije uspio uhvatiti. Potom se jelen popeo na strmu stijenu i odande promatrao svoga progonitelja. No, to više nije bio onaj jelen od prije: između rogova sjajio mu se križ s prikazom raspela. “Zašto me progoniš? – začuo se glas. “Ja sam Isus kojega, i ne znajući, častiš.”

Vrativši se kući, Placid je zajedno sa svojom suprugom i djecom pohitio do biskupa, krstiti se. Tada je uzeo ime Eustahije. No, tu nije kraj njegovoj priči.

Na njega i na njegovu obitelj stale su se obarati nevolja za nevoljom. Žena mu je odvedena u ropstvo, dok je jednoga sina dograbio vuk, a drugoga lav. Strpljiv poput Joba, Eustahije je te nesreće prihvatio nadasve sabrano, zahvalan Gospodinu što može trpjeti za Njegovu slavu.

Kako priča legenda, petnaest godina kasnije, Krist je nagradio vjernost svoga sluge dopustivši mu pronaći i ženu i sinove, žive i zdrave. Čak ga je i car Trajan, saznavši za sudbinu svoga generala, ponovno poželio uza se u teškoj borbi protiv barbara. Njih su dvojica zajedno nizali sjajne pobjede.

No, Eustahija je na povratku umjesto časti – koje je zaslužio svojim pobjedama – dočekalo mučeništvo.

Hadrijan, koji je naslijedio Trajana, želio je proslaviti pobjedu, prinoseći veliku žrtvu zahvalnicu jednome od poganskih božanstava. Eustahije i njegova obitelj odbili su nazočiti tom činu, otvoreno se očitovavši kao kršćani.

Car ih je kaznio zatvorivši ih u praznu utrobu mjedenoga bika, ispod kojeg je dao zapaliti veliki plamen. Ondje ih je ostavio puna četiri dana. Nadahnut brojnim patnjama što ih je Svetac iskusio, kršćanski će puk kasnije sv. Eustahija svrstati među 14 svetih pomoćnika, ali ga neće povezati s određenom bolešću, već će ga prihvatiti kao univerzalnog zaštitnika u svim životnim teškoćama.

Na slikama se sv. Eustahija prikazuje kao konjanika ili viteza, a glavne su mu prepoznatljive ikonografske oznake: jelen sa svjetlećim rogovima i znakom križa, te mjedeni bik, kao simbol mučeništva. Često ga prate i psi, pa su ga stoga lovci prigrlili za jednog od svojih zaštitnika.

Ime potječe iz grčkoga i znači: koji daje obitelj dobrog klasja. Zaštitnik je i lugara.

Josip Antolović, SJ | Bitno.net