Biskup Dionizije Korintski bio je izuzetan crkveni vođa u II. st. i vješt govornik. Najviše se pamti kao crkveni pisac koji je želio podučavati, opominjati i tješiti one koji su daleko. Danas još uvijek postoji nekoliko pisama koje je on pisao različitim Crkvama svoga vremena. Jedan takav odlomak upućen je Crkvi u Ateni, biskupu Publiju, ubijenom pod carem Markom Aurelijem (161.-180.); drugi pronađeni odlomci, upućeni su u Crkve u Lacedoniji, Nikomediji, zatim u Korintu na otoku Kreti i u Rimu.

Posebno su vrijedna ona kojima bilježi mučeničku smrt svetih Petra i Pavla u Rimu. Kaže: nakon što su Korint uputili u tajne vjere, oba apostola su otišla u Italiju gdje su svoje svjedočanstvo zapečatili vlastitom krvlju.

Euzebije, crkveni povjesničar, spominje nekoliko njegovih poučnih pisama upućenih drugim Crkvama. Jedno počinje zahvalom rimskoj Crkvi pod pontifikatom svetog Sotera (166.-175.), na tradicionalnim milostinjama koje su od nje primili. Piše: “Od samog početka, vaš je običaj darovati milostinju svim mjestima i mnogim crkvama nabaviti ono najbitnije za preživljavanje. Šaljete pomoć onima u potrebi, posebice onima koji rade u rudnicima, čime slijedite primjer vaših otaca. Vaš blagoslovljeni biskup Soter toliko je daleko od iskvarenosti vaših predaka, tako da se izdigao iznad njih; ne treba ni spominjati utjehu i savjete koje je on, srcem nježnog oca kao prema svojoj djeci, dijelio svima koji su mu dolazili. Danas smo proslavili Dan Gospodnji i pročitali vaše pismo kao što smo do sada čitali ono što nam je pisao Klement.”

On pod tim misli da oni u crkvi čitaju pisma s poukama nakon što se pročita Sveto pismo i proslave Božanska otajstva. Svi ti kodeksi su vrlo važni, jer ukazuju na religiozan život nekih gradova tog vremena, pod pontifikatom pape Sotera.

Na drugom mjestu Dionizije se žali na žestoku herezu koja je nastala prihvaćanjem poganskih filozofskih načela, a ne pogrešnih tumačenja Pisma. Sveti Dionizije ističe izvore heretičkih pogrešaka i filozofsku sektu iz koje proizlazi svaka hereza.

Grci časte sv. Dionizija kao mučenika jer je mnogo patio zbog vjere, iako se misli da je umro u miru oko 180. god., dok ga Rimokatolička Crkva naziva ispovjednikom.

Papa Inocent III. prenio je njegove ostatke u opatiju Saint Denys pored Pariza, gdje redovnici vjeruju da se radi o Dioniziju Areopagu.