Jedan je povjesničar, u potrazi za senzacionalnošću, pred nekoliko godina pokušao dovesti u pitanje svetost Marije Goretti. Želio je njezinu proslavu prikazati kao demagoški potez Crkve, u želji naglašavanja stanovitih moralnih vrijednosti, kao što su: jednostavnost i čistoća, potisnutih u stranu sjetilnim poticajima suvremenoga svijeta. Te je moralne vrijednosti Marija Goretti svojim junačkim postupkom, naprotiv, proslavila.

Marija Goretti bila je obična, ne osobito obrazovana djevojčica, koja je kršćanstvo živjela radosno i – koliko su joj to mogućnosti dopuštale – upućeno. No, srce joj bijaše čisto, a nakane uvijek ispravne. Ako je životom znala braniti vrijednost, koje su živi dio kršćanske baštine, to znači kako je njena ljubav spram Boga bila toliko jaka i snažna pa je radije izabrala smrt negoli da ga uvrijedi grijehom.

Marija Goretti rođena je 1890. g. u talijanskome mjestu Corinaldo, u okolici Ancone. Bila je prva od petero djece siromašne obitelji, koja je jednoga dana bila primorana napustiti svoj kraj. Imala je svega 10 godina kada je izgubila oca. Morala se skrbiti o braći, kako bi majka mogla raditi i uzdržavati obitelj. Zbog toga nije mogla redovito ići niti u školu, niti na vjeronauk, ali je svejedno uspjela usvojiti neka bitna poimanja koja će usmjeriti njezin život: kako nas Bog ljubi te mu valja s ljubavlju uzvratiti i kako je grijeh upravo nijekanje Njegove ljubavi.

Prvu je Pričest primila 1902., s 12 godina. Iako je još bila djevojčica, napori i težina života ubrzali su njeno sazrijevanje, također i u tjelesnome smislu. Stoga je jednoga dana na nju svoj požudni pogled spustio Alessandro Serenellli, nemirni mladić čija su bludna maštarenja bila potpomognuta alkoholom i napuštenošću kraja u kojemu je živio.

Više joj je puta bio uputio nemoralne ponude, poprativši ih mračnim prijetnjama. Marija mu na to nije niti odgovorila, budeći tako u njegovoj duši – uz već postojeću požudu – također i bijes izazvan odbijanjem. Jednoga se dana stoga odlučio poslužiti nadasve grubim sredstvima.

Bilo je vruće srpanjsko poslijepodne. Marija se nalazila sama u kuhinji, dok je majka radila u polju. Alessandro se neočekivano pojavio iz sjene. Iz očiju mu je sijevala vatra strasti. U tom naletu požude zgrabio je djevojčicu, začepio joj usta da ne može vikati te ju je silom odvukao u sobu. Marija se opet branila i otimala poput lavice, ponavljajući napasniku neprestano: “Ne, ne Alessandro, to je grijeh! Bog to ne želi, to je grijeh! Doći ćeš u pakao!” No te opomene momku, mahnitom od strasti, nisu puno značile. Kad se nije mogao domoći željenog plijena, njegova se strast požude pretvorila u strast osvete, pa je pograbio nož i divlje nasrnuo na svoju nevinu žrtvu. Zadao joj je 14 velikih i 4 male rane. Ostavio ju je u lokvi krvi.

Marija je prevezena sva iskrvarena u obližnji Nettuno. Liječnici su je operirali puna dva sata. Marija Goretti pri potpunoj svijesti neprestano je zazivala imena Isusa i Marije. Kad su je upitali oprašta li svom ubojici, smjesta je odgovorila: “Da, opraštam mu! Iz neba ću se moliti za njegovo obraćenje. Poradi Isusa, koji je oprostio raskajanom razbojniku, i ja ga želim imati blizu sebe u raju.” U takvim mislima, molitvama i osjećajima, trpeći mnogo, završila je 6. srpnja 1902. g. svoj kratki vijek, mučenica čistoće Marija Goretti.

Mariju Goretti, mučenicu čistoće, svetom je proglasio papa Pio XII., dana 24. lipnja 1950., u Svetoj godini te je postavio za uzor svim mladima izloženim pogiblima društva pogođena gubom grijeha, ravnodušjem i potrošačkim duhom. Kod te svečanosti, kojoj je prisustvovalo pola milijuna vjernika, bila je prisutna i mama Assunta. Jedinstven slučaj u povijesti svetaca da majka prisustvuje kanonizaciji kćeri. Tu dobru staricu primio je u audijenciju papa Pio XII. i zagrlio je.

Najveće čudo, koje je mala Marija učinila, bilo je obraćenje njenog ubojice. Alessandro Serenelli bijaše osuđen na 30 godina zatvora s prisilnim radom. Prve je godine tamnovanja proveo u otvrdnulosti i neraskajanosti. Zlo se u njemu odviše uvriježilo. No, jedne je noći u snu vidio Mariju Goretti. Gledao ju je kako na raskošnom cvjetnjaku bere cvijeće i pruža mu ga. Taj je san ili svojevrsno viđenje silno djelovao na nj’. On se posve promijenio. Od tmurnog i namrštenog zatvorenika postao je raskajani obraćenik, uzoran izvršavalac zaslužene kazne. Iz zatvora je pušten 2 godine prije vremena. Bio je baš Božić god. 1937., Alessandro se uputio u Corinaldo k još uvijek živoj majci Marije Goretti. Došavši k njoj, zavapio je: “Perdono… Assunta, perdono! Mi perdonate?” – Asumpta, oprosti! Opraštaš li mi?

Majka je odgovorila: “Kad ti je oprostila moja kći, kako ti ja ne bih mogla oprostiti?!” I toga dana – dana mira i pomirenja, ljubavi i praštanja – Alessandro Serenelli pristupio je zajedno s braćom Marije Goretti svetoj Pričesti, a poslije toga su blagovali zajednički.

Molitva sv. Mariji Goretti

Sveta Marijo Goretti, tvoje svjedočanstvo života tako nam je potrebno!

Ti, koja si obranila dostojanstvo žene, ne htijući biti upotrijebljena kao predmet strasti bez srca i bez ljubavi, ti, koja si shvatila osnovnu razliku između slobode i sebičnosti, zagrmjela si snagom svoje krvi: zlo je zlo jer čini zlo.

Ti, koja si branila pravu ljubav, ljubav koja se rađa iz čistoće i procvate u iskreno darivanje sebe, ljubav koja zna prihvatiti djecu u slavlju koje se zove obitelj, moli za mlade i odrasle današnjice koji su u opasnosti da zaborave ljubiti.

Moli da čistoća srca bude prepoznata kao sloboda od sebičnosti, kao obećanje svakoga mogućeg dara, kao uvjet da bi se moglo ljubiti onako kako ljubi Bog, koji je Ljubav.

Sveta Marijo Goretti, moli za nas!