Današnja zaštitnica je sveta Kunigunda Luksemburška, supruga njemačkog cara Henrika II.. Rodila se oko 975., kao kći grofa Siegfrieda, osnivača Luksemburga i njegove supruge Hedwige, u brojnoj i pobožnoj obitelji.

Željela je stupiti u samostan i svoj život posvetiti Svevišnjemu, ali se po želji roditelja udala za bavarskog vojvodu Henrika. Zajedno s Henrikom sudjelovala je u razvoju Bamberga, jednog od najljepših bavarskih i njemačkih gradova, te u osnivanju tamošnje biskupije 1007. Kad se Njemačko Carstvo stalo širiti prema Istoku, uočio je važnost Bamberga bavarski vojvoda Henrik. On je kasnije postao njemački car, a Bamberg mu postade omiljeno obitavalište. Sa svojom ženom Kunigundom odlučio je povećati i poljepšati taj grad, koji po njima postade naročito slavan. Njihov se lik još i danas nalazi na portalima, zidovima, mostovima Bamberga. Možda je, najljepša od tih umjetnina, baš ona najstarija na Adamovim vratima bamberske katedrale. Ona prikazuje cara Henrika s njegovim carskim dostojanstvom: s krunom, žezlom i jabukom. Kraj cara stoji njegova vjerna, nedjeljiva životna družica Kunigunda. U desnoj ruci drži model jedne crkve, simbola njezine velike djelatnosti, jer je mnogo pridonijela gradnji crkava.

Godine 1014. zajedno s Henrikom primila je u Rimu carsku krunu iz ruku pape Benedikta VIII.. Mudra i izobražena žena, pratila je supruga na svim njegovim putovanjima i savjetovala ga u važnim pitanjima i presudnim odlukama. Posebno je značajna Kunigundina uloga u nastojanju da njezin carski suprug postigne kršćansku savršenost i svetost. Cijelim svojim bićem podupirala je brojna Henrikova djela u korist Crkve Kristove, siromaha i nevoljnika.

U povelji, kojom je Henrik potvrdio osnivanje opatije benediktinki u Kaufungenu (Hessen), zapisano je da su njih dvoje bili, jedno u jednom tijelu. Kako je među njima bila tolika bračna ljubav, tim teže ih je pogodila sudbina što nisu imali vlastitog poroda, zato izjavljuje da će Krista učiniti svojim baštinikom.

Legenda, koja je nastala kasnije, pripovijeda da su oni željeli u braku živjeti u djevičanstvu, no to ne odgovara povijesnoj istini. Istina je ipak da taj bračni par jedno drugome na putu prema Bogu nisu bili zapreka već most, a to je još važnije nego da su živjeli u djevičanstvu.

Godinu dana nakon Henrikove smrti, 1025.g., Kunigunda je stupila u samostan Kaufungen, koji je sama osnovala. Skinula je sa sebe sjajnu carsku odoru, odjenula redovničku, da se sva posveti službi Bogu. 15 godina živjela je skromno i ponizno u samostanskoj skrovitosti, posvećena molitvama i radu.

Preminula je u Kaufungenu na današnji dan, 3. ožujka 1040.g., a pokopana kraj supruga u bamberskoj katedrali. I Kunigundu i Henrika svetima je proglasio papa Inocent III., 1200. godine. Grad Bamberg još ih i danas vrlo svečano slavi.

Ime dolazi iz starog njemačkog jezika, a znači: ona koja se bori za pleme.

Zaštitnica je Luksemburga i biskupije Bamberg.

Moramo dobro paziti da ne pomiješamo dvije svetice istog imena. Osim današnje svetice zaštitnice Kunigunde Luksemburške, postoji i sveta Kunigunda (Kinga) Poljska (1224.-1292.), kći ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV., zaštitnice Poljske i Litve, čiji blagdan slavimo 24. srpnja.

Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! (Kol 3, 12-15)

Sveci Katoličke Crkve | Bitno.net