Sveti Josip Manyanet rodio se 7. siječnja 1833. godine u katalonskom gradu Trempu kao dijete brojne i pobožne obitelji, a majka ga je u petoj godini posvetila Djevici Mariji, piše na stranicama Župe Jastrebarsko.

Školovao se kod redovnika pijarista u Barbastru i u sjemeništima u Lleidi i Urgellu. Za svećenika je zaređen 1859., a djelovao je kao privatni tajnik urgellskog biskupa, sjemenišni knjižničar i tajnik za pastoralne vizitacije. Osnovao je 1864. Kongregaciju Sinova Svete obitelji, a 1874. misionarke Kćeri Svete obitelji iz Nazareta. Oba reda su posvećena služenju kršćanskim obiteljima, poučavanju i duhovnom radu po župama, a danas djeluju u Europi, Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi.

Osnivao je škole i duhovne centre u mnogim španjolskim gradovima. Pisao je knjige, brošure i pisma kojima je poticao pobožnost prema Svetoj obitelji i duhovnu formaciju članova svojih kongregacija.

Prožet pobožnošću prema svetoj nazaretskoj obitelji, koju je sveti Josip Manyanet širio među katalonskim pukom, genijalni Antoni Gaudí, nadahnut žarom svoje kršćanske vjere, odlučio je izgraditi crkvu Svete obitelji u Barceloni. Potpomagao je obitelji u nevolji, osnovao časopis “Sveta obitelj” i potaknuo izgradnju crkve Svete obitelji u Barceloni, remek-djela arhitekta, sluge Božjeg, Antonija Gaudija.

Foto: Shutterstock.com

Njegova se temeljna karizma rađa u trenutku kada počinje uočavati kako neka djeca imaju mogućnost pohađanja škole, a neka ne, te stoga odlučuje preuzeti skrb o djeci siromašnih. Tako je započeo oko sebe okupljati učitelje s kojima je otvarao škole, prvo u svome mjestu, a potom i drugdje, te započeo s obrazovanjem i kršćanskim odgojem mladih. Budući da je doba u kojemu je živio bilo na neki način slično našemu, odnosno, prisutna je bila propaganda suprotna kršćanskome duhu i temeljenju obitelji na braku-sakramentu, Josip i ovdje kreće od vrlo važnoga načela koje vrijedi i danas: da se obrazujući djecu i mlade mogu stvarati obitelji budućnosti. Ono vrlo važno što je ostavio jest duh ohrabrenja za kršćanske i sve obitelji u svijetu, u nasljedovanju Svete obitelji, jer je uvijek govorio kako svaki dom treba postati Nazaret. Mi bismo danas suvremenim riječima rekli da svaku obitelj valja učiniti svetom obitelji

Svoju dugogodišnju bolest i otvorene rane Josip je nazivao “Božjim milostima”. Preminuo je na današnji dan, 17. prosinca 1901. u svojoj školi “Jesús, María y José” u Barceloni. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1984., a svetim 2004. godine.

A o glasovitom arhitektu i njegovoj velebnoj Gaudijevoj bazilici o. Anthony Vanberkum, OP, piše:

Za Gaudíja posao i vjera nikad nisu bile odvojene stvari. Često je pokazivao interes – i dizajnirao zgrade – za razne projekte od društvene važnosti, poput učionica koje je sagradio na gradilištu za djecu radnika koji su radili na Sagradi Famíliji. Nije oklijevao svoju vjeru eksplicitno izražavati. Križ prikazan na fotografiji nalazi se na krovu rezidencijalne zgrade u jednoj od najprometnijih ulica Barcelone, a planovi za jednu drugu kuću uključivali su veliki kip Gospe od Krunice iznad ulice. (Na kraju, kip nije sagrađen zbog vala antiklerikalnog nasilja u Barceloni.)

Pri kraju svog života, Gaudí je uspio u potpunosti sjediniti umjetnost i molitvu do kraja se posvetivši poslu dizajniranja i započinjanjem gradnje Sagrade Famílije. Crkva je nevjerojatan izraz odvažne vjere čovjeka koji voli Boga. Iako je očito inspirirana gotičkim katedralama koje postoje diljem Europe, Sagrada Família je izričito drugačija na istovremeno moderan i bezvremen način, odražavajući život Crkve. Velika brončana vrata na ulazu imaju riječi Očenaša ugravirane na 50-ak jezika, uključujući latinski, novozavjetni grčki, lokalni katalonski, ali također arapski i kečuanski. Prave riječi slavljenja, poput „Sanctus, Sanctus, Sanctus“, obavijaju tornjeve, nadopunjavajući tradicionalnije vizualne prizore koji ukrašavaju eksterijer crkve. Gaudí je bio čovjek koji se molio s Crkvom svoga vremena i njezine riječi tvore dio njegova rada.

On je također bio čovjek koji je volio prirodu, i nije teško za povjerovati da je sred Božjih stvorenja pronalazio zajedništvo s Njim. Golemi stupovi isklesani kao drveće podupiru krov sa svojim ispruženim granama. Pravi zoološki vrt prisustvuje Kristovu rođenju, od plemenitih kornjača koje drže stupove do kokoši, puževa i kameleona raštrkanih po fasadi.