U mjesecu smo svibnju koji je u katoličkoj tradiciji posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Zato smo vam pripremili za svaki dan u mjesecu jednu meditaciju koju je napisao bl. kardinal John Henry Newman o Lauretanskim litanijama.

Marija je „Sancta Maria“, Sveta Marija.

Samo Bog može posjedovati značajke svetosti. Zato i kažemo u himnu, „Tu solus sanctus“, „Ti si jedini svet.“ Pod svetošću podrazumijevamo odsutnost bilo čega što prlja, zamračuje i degradira racionalnu, razumsku narav; to je sve ono što je sasvim suprotno i protivno grijehu i krivnji.

Kažemo da je samo Bog svet, jer, istini za volju, sve njegove uzvišene značajke samo On posjeduje u takvoj punini, da se može istinski reći da ih samo On ima. I stoga je, o pitanju dobrote, naš Gospodin rekao mladiću, „Samo je Bog svet.“ Također, samo je On Sila, samo je On Mudrost, samo je On Providnost, Ljubav, Milosrđe, Pravda, Istina. Svakako, sve napomenuto stoji; no svetost se izdvaja kao Njegov poseban prerogativ, jer se ističe više od njegovih ostalih značajki, ne samo njegova superiornost nad svim njegovim stvorenjima već i njegova kategorička odvojenost od njih. Kako čitamo u knjizi o Jobu, „Pa kako da čovjek prav bude pred Bogom i od žene rođen kako da čist bude? Eto, i mjesec pred njime sjaj svoj gubi, njegovim očima zvijezde nisu čiste. Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu.“

Ovo moramo prihvatiti i shvatiti prije svega ostaloga; no osim toga, također znamo da je On, u svojoj milosti, priopćio u različitim stupnjevima svoje velike značajke svojim razumnim stvorovima, a, prije svega, kao najnužniju, svetost. Tako je Adam, od vremena svoga stvaranja, bio obdaren, preko i iznad svoje ljudske naravi, milošću Božjom, kako bi se sjedinio s Bogom, i kako bi postao svetim. Milost se stoga naziva svetom milošću; a, kako je sveta, ona je spajajuće načelo između Boga i čovjeka. Adam je u Raju mogao posjedovati znanje, vještine, i mnoge kreposti; no svi ovi darovi nisu ga sjedinili s njegovim Stvoriteljem. Upravo ga je svetost sjedinila, jer kako je to rekao sv. Pavao, „Bez posvećenja nitko neće vidjeti Boga.“

I tako, kada je čovjek pao i izgubio ovu svetu milost, i dalje su uz njega prianjali razni darovi; mogao je do određene mjere biti istinit, milosrdan, mogao je voljeti i biti pravedan; no ove kreposti ga nisu sjedinile s Bogom. Ono što je on trebao bila je svetost; i stoga je prvi čin Božje dobrote prema nama u Evanđelju bio upravo taj što nas je izvadio iz našeg nesvetog stanja posredstvom sakramenta krštenja, i milošću koja nam je tada dana, kako bismo iznova otvorili komunikaciju, toliko dugo prekinutu, između neba i zemlje.

Vidimo dakle, tu snagu titule naše Gospe, kada ju zovemo „Sveta Marija.“ Kada je Bog pripremao ljudsku majku za Svoga Sina, baš zato je počeo s time što joj je dao bezgrešno začeće. Počeo je, ne s time da joj je dao dar ljubavi, istinoljubivosti, nježnosti, ili pobožnosti, iako je imala sve prethodno navedeno. No, On je svoje veliko djelo započeo i prije njezina rođenja; prije nego je mogla misliti, govoriti, ili djelovati, tako što ju je učinio svetom, i tako, dok je još bila na zemlji, stanovnicom neba. „Tota pulchra es, Maria!“ [početni stih iz drevne antifone – „Sva si lijepa, o Marijo“… i ljage istočne nema na tebi, op. prev.] Nije imala ništa od izobličenosti grijeha. Po tome se razlikuje od svih svetaca. Postojali su veliki misionari, priznavatelji, biskupi, naučitelji, svećenici. Učinili su velika djela, i sa sobom su povukli bezbrojne obraćenike ili pokajnike u nebo. Pretrpjeli su mnogo, i mogu nam pokazati preobilje zasluga. No Marija, što se tiče toga, nalikuje svom Božanskom Sinu, takoreći da, kako je On, jer je Bog, svetošću odvojen od svih stvorenja, tako je i ona odvojena od svih svetaca i anđela, jer je ona „milosti puna.“

bl. John Henry Newman | newmanreader.org

Prijevod: Igor Jurić | Bitno.net

Sve meditacije pronađite na ovome linku: Meditacije bl. John Henry Newmana o Lauretskim litanijama