Svaka Sotonina kušnja bijedna je prijevara

Sotona smišlja napasti koristeći se ljudskim potrebama i slabostima ljudske naravi. Nakon što je postio četrdeset dana i četrdeset noći, Gospodin je sigurno vrlo oslabio i osjećao je glad poput svakoga drugog čovjeka u takvim okolnostima. To je trenutak u kojemu mu se približava napasnik i nudi mu izazovni prijedlog: kamenje koje se nalazi uokolo neka pretvori u kruh koji mu je toliko potreban i koji toliko želi.

Ovaj odlomak iz evanđelja nas uči da budemo na oprezu, kako sa samima sobom, tako i u odnosu s onima kojima smo najviše dužni pomagati, pogotovo u trenutcima slabosti i umora, kada prolazimo kroz teško razdoblje, jer će đavao izabrati baš taj trenutak da nas iskuša jače, kako bi naš život skrenuo drugim putovima daleko od Božje volje.

U drugoj kušnji »đavao ga odvede u Sveti grad, postavi ga na vrh hrama i reče mu: ‘Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’ Isus mu kaza: ‘Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!’«.

Krist odbija činiti nepotrebna čudesa, nije tašt i željan slave. Naučimo i mi odbijati slične napasti: želju da se prikažemo uspješnima, što može izići na vidjelo i kod najsvetije osobe i djelatnosti; ne dopustimo sebi da nas zavedu lažna opravdanja, koja se navodno temelje na Svetome pismu; naučimo se ne tražiti (a još manje zahtijevati) dokaze ili izvanredne znakove da bismo vjerovali, jer nam Gospodin daje dovoljno milosti i dokaza kad nam pokazuje put vjere u našem svakodnevnom životu.

U trećoj kušnji đavao nudi Isusu svu zemaljsku slavu i moć koju čovjek može poželjeti. »Pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu, pa mu reče: ‘Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.’« Gospodin konačno otjera napasnika.

Sotona obećava uvijek više od onoga što može dati. Sreća je vrlo daleko od njegovih ruku. Svaka njegova kušnja uvijek je bijedna prijevara. U svojim napastima računa na naše ambicije. Najgora od njih je ambicija za vlastitim isticanjem po svaku cijenu, sustavno traženje nas samih u svemu što činimo ili planiramo. Naše vlastito ja može, često, biti najgore od svih idola.

Moramo biti budni, neprestano se boriti, jer u nama ostaje sklonost prema postizanju ljudske slave unatoč tome što smo bezbroj puta rekli Gospodinu da ne želimo drugu slavu osim njegove. Isus se i nama obratio riječima: »Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!« To je ono što želimo i za što molimo: služiti Bogu u pozivu za koji nas je izabrao.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]