“Od srca Vam hvala za Vaše divne riječi. Dragi Bog neka Vas čuva!” napisala je jedna Židovka u dopisnici poslanoj nadbiskupu Stepincu nakon njegove glasovite propovijedi na svetkovinu Krista Kralja 25. listopada 1942. u kojoj je naš blaženik iznio jasan nauk i stav Crkve o poganskom rasizmu. Propovijed prenosimo u cijelosti!

Stepinac i Židovi

Katolički muževi i žene! Katolički vjernici!

Kad god se ogledamo po svijetu i promatramo zbivanje oko sebe, moramo reći da je sve stvoreno na ovoj zemlji podvrgnuto promjenama. Podvrgnuto je promjenama biljno i rudno carstvo. Podvrgnute su promjenama godišnje dobi. Podvrgnut je promjenama svod nebeski i dubine morske. Podvrgnut je promjenama i čovjek. Iz zibke kamo ga stavljaju majčinske ruke uči hodati, iz dječačke stupa u mladenačku dob, iz mladenačke u muževnu, da se za kratko vrijeme kao klonuli starac nade na rubu groba i vrati u prah iz kojeg je stvoren. Promjenljiva je i ljudska vlast na zemlji. Danas strepe pred pojedincima milijuni ljudi, a sutra im se jedva znade za ime.

Ali ima jedna vlast, koja ne pozna kraja, koja ne pozna suparnika, koja ne pozna straha, koja ne pozna promjene. To je kraljevska vlast Isusa Krista Sina Božjega, za kojega veli apostol: “Isus Krist jučer je i danas, isti u vijeke!” (Heb 13, 8).

Tomu besmrtnom Kralju pjeva danas Crkva pjesme: “Ti Kriste Kralj si vijekova, Ti vladar svih naroda, Ti sudac jedinstveni, svih umova i srdaca!” Tome “Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara” (Otk 19, 16) došli smo se pokloniti sa živom vjerom, dubokom poniznošću i raskajanim srcem.

Zamislimo se danas u Njegovu kraljevsku vlast i naš odnos prema Njemu i kao pojedinci i kao narodi. Kad bi si i pojedinci i narodi bili svjesni što su zapravo pred Bogom i koja im je funkcija, bilo bi na zemlji manje jada a više radosti.

Sto smo kao pojedinci? Pojedinci smo slični onome Lazaru u grobu. Ostao bi u svome ništavilu dovijeka, da se nad njegov grob nije nadvio život svijeta Isus Krist i rekao: “Lazare, izidi napolje!” (Iv 11, 43). Svaki je pojedinac od nas ništavilo zemaljsko i takav bi ostao do vijeka, da ga Božja ljubav i Božja snaga nije dozvala u život, i da ga ne podržava u životu. To je neoboriva činjenica. Svaki ispravan čovjek mora govoriti sa svetim Pavlom apostolom: “Milošću Božjom jesam što jesam!” (1 Kor 15, 10).

Što da sudimo dakle o onim pojedincima, koji oholo dižu glave, kao da ne postoji više Bog na zemlji niti imade više mjesta zakonu evanđelja? Morali bi im reći nešto slično što je i Krist rekao za nevjerni grad Kafarnaum: “I ti Kafarnaume, zar ćeš se do neba podići? Do pakla ćeš sići!” (Mt 11, 23).

A što su pred Bogom rase i narodi na zemlji? Vrijedno je, da se i o tome upitamo u doba, kad su klasne, rasne i narodnosne teorije postale prvim predmetom raspravljanja medu ljudima.

Prva stvar koju tvrdimo jest, da su svi narodi bez iznimke pred Bogom ništica. “Svi su narodi, govori prorok, kao ništa pred Njim i smatra ih za ništa i ništavilo.” (Iz 40,17). Te riječi prorokove našle su već mnogo puta u povijesti svijeta svoju potvrdu, kad je Božja ruka iz raznih razloga pomela pojedine narode sa lica zemlje. Ona je to u stanju učiniti i danas sa svakim narodom, jer je “malo i veliko stvorio Gospod” (Mudr 6, 7), ako se kao narod ne bude ravnao zakonima od Boga postavljenim.

Stvarno postoji jedna rasa, a to je Božja rasa. Njezin rodni list nalazi se u knjizi Postanka, kad je Božja ruka iz gliba zemaljskoga sazdala prvoga čovjeka i udahnula mu životni duh (Post 2, 7).

Drugo što tvrdimo jest, da svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji jedna rasa, a to je Božja rasa. Njezin rodni list nalazi se u knjizi Postanka, kad je Božja ruka iz gliba zemaljskoga sazdala prvoga čovjeka i udahnula mu životni duh (Post 2, 7). Na sličan način načinio mu je i družicu, a onda ih blagoslovio govoreći: “Rastite i množite se i napunite zemlju!” (Post 1, 28). Svima pripadnicima te rase sasvim je jednak i ostat će do konca svijeta dolazak na ovaj svijet i odlazak sa ovoga svijeta, jer je sve bez iznimke zapisano prstom Božjim: “Prah si i u prah ćeš se pretvoriti” (Post 3, 19). Pripadnici te rase mogu biti više ili niže kulture, mogu biti bijele ili crne boje, mogu biti odijeljeni oceanima, mogu živjeti na sjevernom ili južnom polu, ali bitno ostaju rasa, koja od Boga proizlazi i Bogu ima da služi prema normama naravnog i pozitivnog zakona Božjeg, zapisanog u srcima i dušama ljudi i objavljenom po Sinu Božjem Isusu Kristu, vladaru svih naroda.

A čemu onda razni narodi i koja im je funkcija? Oni su tu svi bez razlike zato da služe proslavi Boga. Jer i ako je Bog u sebi biće jednostavno, nama ljudima mnogi više odskače Njegova veličina i ljepota iz raznolikosti stvorenih stvari. Kako divan mora biti Bog, kad je u stanju stvoriti tako šaroliko biljno carstvo? Tako šaroliko rudno carstvo? Tako raznoliko životinjsko carstvo? Tako golemi broj zvijezda nebeskih? Tako goleme oceane? A zar ne odskače izvanredno Njegova veličina, mudrost i snaga, kad je stvorio toliki broj naroda na zemlji sa tako raznolikim jezicima? Zbog te raznolikosti jezika i naroda može biti mnogo plemenitog natjecanja medu narodima i unapređivanja kulture, kao što je i mnogo življi život u obiteljima, gdje je više djece!

Konačno narodnost kao takva može biti jaka kao ograda od moralne pokvarenosti, koja se širi iz drugog naroda. Imao je Bog dakle velikih i mudrih razloga, kad je stvorio šarenilo naroda, i dao zapovijed iskrene ljubavi prema vlastitom narodu u srca i duše ljudi.

No ta raznolikost ne smije biti izvorom međusobnog uništavanja. Jer treće što tvrdimo, svaki narod i svaka rasa, kako se danas odrazuju na zemlji, imade pravo na život dostojan čovjeka i na postupak dostojan čovjeka. Svi oni bez razlike, bili pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci imadu jednako pravo da govore: “Oče naš koji jesi na nebesima!” (Mt 6, 9). A ako je Bog svima podijelio to pravo, koja ga ljudska vlast može nijekati? Svi narodi bez razlike kako se zvali imadu jednaku dužnost, da se udaraju u prsa i da govore: “I otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim!” (Mt 6, 12).

Zato je Katolička Crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija. Ne može se istrijebiti sa lica zemlje inteligenciju jer to možda prija radničkoj klasi, kao što je učio i učinio boljševizam. Ne može se istrijebiti sa lica zemlje Cigane ili Židove, jer ih se smatra inferiornom rasom. Ako se budu na laku ruku primjenjivali principi rasnih teorija, koje nemaju temelja, da li uopće postoji za bilo koji narod još kakva sigurnost na zemlji? Crkva je katolička imala odvažnosti, da u bližoj prošlosti (kao i uvijek kad je trebalo) digne ovdje svoj glas protiv zakulisnog rada internacionalne masonerije, protiv moralne depravacije naše omladine putem plaćene nearijske štampe, protiv zločina pobačaja dirigiranih sa strane besavjesnih lovaca za imetkom i užicima, i imala je odvažnosti da kaže mušku riječ u obrani naših hrvatskih nacionalnih prava, čak i okrunjenim glavama. Ali ona bi se iznevjerila svojoj zadaći, kad ne bi s istom dosljednošću dizala i danas glas na obranu sviju, koji se žale na nepravde, bez obzira kojoj rasi ili narodu pripadaju. Nitko nema prava da na svoju ruku ubija ili na koji mu drago način oštećuje pripadnike druge rase ili narodnosti. To može samo zakonita vlast, ako je nekome dokazana krivica, radi koje zaslužuje kaznu.

To traže i pravo shvaćeni interesi i pravo shvaćena ljubav prema vlastitom narodu, koja za katolika jest i ostaje ne prazno slovo nego moralna dužnost, za koju je odgovoran Bogu.

Katolički muževi i žene! Katolički vjernici! Blagdan je danas Krista Kralja. Ne Kralja čija je vlast od danas do sutra, nego vladara vjekova! A za toga vladara stoji pisano: “Narod i kraljevstvo, koje Ti ne bi služilo, izginut će, takovi narodi sasvim će se zatrti!” (Iz 60, 12). To je povijest dokazala već mnogo puta. To će ona dokazati opet, ako današnji narodi budu otklonili zakon evanđelja i odbacili Krista.

Vaša je sveta dužnost raditi na tome, da se duh istinskoga evanđelja unosi u naš javni i privatni život. A u evanđelju uz Boga prvo mjesto zauzima i zapravo jedino mjesto ljudska ličnost… Ljudska ličnost, zvala se kako mu drago i pripadala kojoj mu drago rasi ili narodu, nosi na sebi utisnut pečat Boga živoga, neumrlu dušu.

Vaša je sveta dužnost raditi na tome, da se duh istinskoga evanđelja unosi u naš javni i privatni život. A u evanđelju uz Boga prvo mjesto zauzima i zapravo jedino mjesto ljudska ličnost. Čovjek je od Boga postavljen za krunu svega stvorenja, za vladara stvorenju. “Rastite i množite se i napunite zemlju i vladajte njome i budite gospodari od riba morskih i ptica nebeskih i svih životinja što se miču po zemlji!” (Post 1, 28). I ta ljudska ličnost, koju je ovo naše moderno doba degradiralo na nivo roba stvorovima, ima opet postati centrumom oko kojega se kreće sve stvoreno prema planu odredenom od Stvoritelja svijeta. Jer i najzadnja ljudska ličnost, zvala se kako mu drago i pripadala kojoj mu drago rasi ili narodu, nosi na sebi utisnut pečat Boga živoga, neumrlu dušu.

Jedan od razloga, koji je duboko vjernoga Krištofa Kolumba tjerao preko oceana, bila je želja, da nove narode privede Kristu. Kad su ga nakon njegova povratka zapitali o novim zemljama, opisao je blago i čudesa te nove zemlje ushićenim riječima. No završio je svoj govor riječima: “Indija (kako je on mislio za Ameriku) Indija je lijepa i bogata, ali najljepši biser Indije to je duša Indijanaca!” Da! To je najljepši biser svakoga čovjeka, kojega izgubljenog da nade, nije se žacao sam Sin Božji Isus Krist da side sa nebesa, da proda ne samo sve što ima, nego da položi i svoj vlastiti život na križu, da taj biser, čovječju dušu, izvadi iz blata grijeha, pridigne i spasi.

Katolički muževi i žene! Katolički vjernici! Puno se puta dogodi, da čovjek ide preko polja i brda, a da ni ne sanja, da gazi preko bisera ili zlata, koje je sakriveno pod nogama. Neznanje. Ali to nije tako tragično. Puno je tragičnije, da ljudi hladnokrvno prelaze preko onoga, što je najljepše u čovjeku, preko onoga, što ga čini sličnim Bogu, preko neumrle duše i vlastite i tuđe. Tjerajte to neznanje. Neka si budu svi svjesni svoga dostojanstva čovjeka! Neka si budu svjesni svoga kraljevskog poziva djeteta Božjega napose danas, kad slavimo blagdan Krista Kralja, Kralja vijekova, Kralja naroda, ali nadasve Kralja neumrlih ljudskih duša, kojemu slava i čast u vijeke. Amen.

Bitno.net