Skromnost
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.” Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: “Ne smiješ je imati!” Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: “Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.” Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
Mt 14,1-12
Koliko je potrebno živjeti skromno i normalno u svakom trenutku svoga života pokazuje nam i evanđeoski odlomak pred nama (Mt 14,1-12).
Herod bijaše uhitio Ivana
Prva karakteristika bahatih, neskromnih ljudi koja se spominje u ovom evanđeoskom odlomku je mišljenje da sam ja onaj koji određuje zakone i pravila.
Svi neskromni ljudi, svih prostora i vremena, smatraju da mogu pravila prilagođavati sebi i da su iznad zakona. Istinska ljudskost se očituje u prihvaćanju pozitivnih odnosa među ljudima i življenju po tim pravilima.
Uostalom, grijeh se sastoji upravo u neprihvaćanju Božje volje i stavljanju sebe na Božje mjesto i odlučivanje o tome što je dobro, a što je zlo.
Zakle se dati joj što god zaište
Druga karakteristika je nevjerojatna obijest koju posjeduju neskromni ljudi. Ne samo da se smatraju da su iznad zakona, nego smatraju da mogu sve što im padne na pamet. Smatraju se gospodarima onoga što ni na koji način ne mogu posjedovati.
Olako razbacivanje obećanjima, pretjerivanje i mišljenje da možemo gospodariti onim što im je besplatno darovano i povjereno čovjeka je dovelo u situaciju da strepi nad vlastitim opstankom.
Zbog zakletve i sustolnika
Treća karakteristika je krivi obzir i nepotrebni stav krute uznositosti. Oni koji su spremni pogaziti svaku riječ, Riječ, dar i povjereno dobro, u nekom trenutku, i to najčešće u krivom trenutku, pretvaraju se u osobe koje se kruto drže nekih stavova u životu zbog lažnog obzira i mišljenja ljudi koji su potpuno nevažni.
Veličina čovjeka je u njegovoj spremnosti da prizna pogrešku i ispravi vlastite stavove ako shvati da su bili krivi. I da prihvati eventualne posljedice koje bi iz toga proizašle. Važnije je sačuvati vlastito dostojanstvo i vlastitu dušu, nego održavati sliku o sebi u očima ljudi koji ionako nemaju konačnu riječ o našoj vječnosti.
Zaplesa pred svima i svidje se Herodu
Četvrta karakteristika koja se spominje u ovom evanđeoskom odlomku je popuštanje pred strastima i nagonima. Čovjek koji želi propasti prepušta se da ga vode strasti, a ne srce ni razum ni Božja volja.
Pretjerano uživanje u blagodatima života, bez kriterija i svijesti o granici, siguran je put u propast. Siguran je put u ropstvo ovisnosti kada ono što nam se na početku predstavljalo kao užitak odjednom postaje zvijer koja nas uništava i upropaštava.
[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]
Zato je potrebno biti skroman i ponizan čovjek. Potrebno je biti osoba koja će imati razvijene kriterije dobra i zla, osoba koja će znati kako se treba postaviti prema drugim stvarima i ljudima. Potrebno je biti osoba koja će znati istinski uživati u životu ne vrijeđajući pritom nikoga i ne škodeći nikome.
Nikola Kuzmičić
Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.
