'OBRED' - KNJIGA O EGZORCIZMU DANAS (7)

Razgovor s egzorcistom: Dok se vjera u svijetu umanjuje, tama se povećava

U posljednjem nastavku niza o egzorcizmu donosimo razgovor sa o. Garyjem Thomasom, službenim egzorcistom biskupije San Jose u Kaliforniji, kojega je 2005. godine biskup mons. Patrick Joseph McGrath poslao u Rim na tečaj za egzorciste. Thomas je postao učenik oca Carmine de Fillipisa, starog talijanskog egzorcista i njegove su oči ugledale stvarnost zla kao nikada prije. Njegova je obuka okosnica knjige Matta Baglia ‘Obred’ iz 2010. godine (The Rite: The Making of a Modern Exorcist) i istoimenog hollywoodskog filma, temeljenog na spomenutoj knjizi, s Anthonyjem  Hopkinsom u glavnoj ulozi. S ocem Thomasom razgovarao je Patrick Coffin, voditelj radija Catholic Answers Live.

maxresdefault

Foto: YouTube.

Može li Sotona čitati naše misli?

Gary Thomas: Sotona može imati neki uvid, vjerujem, u naše misli ili osjećaje. Ali Sotona nas ne poznaje onako dobro kako poznajemo sami sebe. Ne može predvidjeti budućnost.

Je li sotonska aktivnost u porastu zadnjih godina?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Izgleda da danas ima puno ljudi koji su eksperimentali  – a i više od toga – u idolopoklonstvu i poganstvu, a među njima su i katolici i ne-katolici. Ima ih više nego što ih je bilo prije dvadeset, dvadeset i pet godina. Benedikt XVI. je rekao: “Dok se vjera smanjuje, praznovjerje se povećava.” A ja bih nadodao: “Dok se vjera umanjuje, tama se povećava.” Budući da smo svi duhovna bića, svi smo u potrazi za smislom. Ako ne nalazimo smisao u oblicima koje promiče Crkva, tražit ćemo sami. I zbog naše manjkave naravi često smo privučeni stvarima koje, dugoročno, mogu učiniti više zla nego dobra.

Kada i kako ste čuli za službu egzorcista i odlučili je slijediti?

Služba je pronašla mene. Prvi svećenik kojega je biskup upitao da preuzme tu ulogu bio je doista idealan kandidat. Ali nakon mjesec dana vratio se i rekao nam da je odbio. Iz nekog razloga – vjerujem da je to bila providnost – ustao sam i rekao: “Ja bih to mogao. Ja bih mogao postati egzorcist.” Upravo sam se spremao otići na odmor, a biskup McGrath je rekao: “Postoji tečaj koji možeš proći u Rimu!” Kako je išlo dalje, stoji u knjizi.

Bio sam zaista blagoslovljen što sam u Rimu pronašao svećenika koji vrši mnogo egzorcizama. A ja sam imao vremena. Imao sam vremena čitati, moliti, pisati i provoditi vrijeme s ocem Carmineom, tako da sam poslijepodne bio vani tri dana u tjednu, tijekom tri i pol mjeseca. Sve je tako trebalo biti. Ne bih mogao raditi ono što sad radim bez praktičnog treniranja, promatranja i razlučivanja koje mi je omogućeno dok sam bio u Rimu.

Razgovarajmo o različitim nivoima demonskih aktivnosti, počevši možda od onoga što je u nižem rangu. Što je demonsko uznemiravanje?

Uznemiravanje se više odnosi na stvar ili objekt. Na primjer, demon ili odvojen duh može se povezati za kuću. To može biti zato što je tu proveden sotonistički obred ili je tu duže vrijeme postojao sotonski kult.

Nastavljajući prema intenzivnijem stupnju demonskih aktivnosti, dolazimo do zlostavljanja, što znači fizički napad. Životi svetaca su prepuni ovakvih priča.

Da, zlostavljanje bi stvarno dovelo do vrste depresije, gdje je osoba puna anksioznosti i vrlo često postoji osjećaj očaja i potištenosti. Druga riječ je opsesija, gdje je osoba svladana i opsjednuta idejom da je Sotona prisutan u njegovom životu. No, u oba slučaja osoba funkcionira na razini na kojoj se ne mora nužno otkriti demonska sktivnost, osim ako vam sami ne otkriju neke stvari…

Ideja da je demon unutar nekoga je pogreška. Ponekad su povezani uz nekoga i rade kroz nekoga i u nekom se smislu nalaze oko njega, ali ne stvarno u njemu.

Dođimo do najneobičnijeg i najrjeđeg stupnja, a to je opsjednuće ponekad poznato i kao nesvojevoljno posjedovanje. Preuzima li Đavao potpunu kontrolu volje te osobe tako da postaju svojevrsna sotonska marioneta?

Demon ne može kontrolirati dušu osobe. Može jedino kontrolirati njezino tijelo. E sad, volja može biti problem, jer ja bih rekao da je volja jako povezana s dušom. Međutim, ja vjerujem da, kad je osoba opsjednuta, njezina volja može biti kompromitirana, jer joj je funkcionalnost ograničena. Mogu čak biti nesposobni brinuti se o svojim fizičkim potrebama. Ako osoba prihvati demona to nazivamo integracijom, za razliku od opsjednutosti koja nije dio vlastite volje. Iako, osoba koja je potpuno opsjednuta nije u mogućnosti donositi vlastite odluke.

Jeste li se susreli s potpunom opsjednutošću?

Da, nekoliko puta u Rimu i jednom ovdje (SAD).

Jedna od priča u knjizi koja me osupnula je ona o časnoj sestri koja je devet godina tražila egzorcista. Dakle, kad ljudi ovo čuju, pomisle, pa ne bi li ona trebala  biti u posebnoj milosti? Kako može osoba posvećena vjeri biti opsjednuta?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kod oca Carminea je bilo više osoba profesionalno posvećenih vjeri. Imali smo situaciju u kojoj su partneri bili sotonisti. Ona je potom ostavila kult, krstila se i kasnije ušla u samostan. Znam i drugu situaciju u kojoj je majka dijete posvetila Sotoni još u utrobi jer ga nije uspjela abortirati, a dijete se kasnije posvetilo pozivu u Crkvi.

Može li potpuna opsjednutost biti rezultat neke kletve ili prokletstva koje je drugi izrekao?

Ne vjerujem da prokletstvo može dovesti do potpunog opsjednća, ali mislim da kletva koju izrekne kompetentan sudionik okultnog ili sotonskog može stvoriti zlostavljanje ili opsjednutost. Moraš ući u to i prekinuti kletvu prije negoli možeš istjerati demona.

Želio bih pitati koji su tipični znakovi opsjednuća i kako ih možemo razlikovati od mentalnih bolesti?

Tipični znakovi? Jedan bi bilo prevrtanje očiju i to uglavnom zbog odbojnosti prema  svetome. Ako netko, na primjer, uđe u Crkvu  ili samo u župni ured – ovo se dogodilo mnogo puta – uđu u župni ured i ne mogu izdržati gledati u križ. Ili  uđu u Crkvu i ne mogu ili im je vrlo teško ostati jer im smeta prisutnost Euharistije ili križa ili nekog drugog posvećenog predmeta poput kipa Majke Božje i sl.

Poznavanje skrivenih tajni može biti znak. Dakle, ljudi koji znaju nešto što ne bi inače mogli znati – o meni, nekoj situaciji ili predvide budućnost.

Još je jedan znak sposobnost da govore jezikom koji ne poznaju. Ovo se obično dogodi ili tijekom molitve ili u formalnom egzorcizmu.

Da osoba ima nevjerojatnu snagu – to se  obično događa za vrijeme egzorcizma u slučajevima kad je demon jako nasilan.

Osoba može imati ekstremne fizičke promjene na licu i promijeniti boju glasa. Ponekad njihov cijeli govor tijela, uključujući lice, može preuzeti izgled reptila ili zmije. Vidio sam to više puta.

Dakle, to je fizička  promjena. Ne samo da rade nešto čudno svojim ustima ili jezikom nego i gotovo privremena promjena strukture kostiju.

Da. Znam da to zvuči nevjerojatno, ali ja sam to zapravio vidio na licima ljudi. Događala se promjena u obliku njihova lica. Volio bih bolje opisati.Doista, vidio sam to nekoliko puta.

Što još?

Općenito, pokreti ruku i nogu tijekom molitve, kada koriste svoje udove ili kako bi prijetili ili stavljaju ruke u šaku sa stvarnom željom da naude meni ili ljudima  oko  mene. Sve te stvari mogu biti znak.

Obično je sve u rukama molitelja i učinkovitosti njihove molitve. Tijekom obreda, zazivanje svetaca, izravno obraćanje Sotoni ili demonu – tražeći da odu – može zapravo demonima nanijeti veliku bol. Upotreba svete vode ili stavljanje križa na osobu može izazvati osjećaj paljenja.

Jesu li molitve (u obredniku) na latinskom ili vlastitom jeziku?

Molimo na latinskom (na engleskom govornom  području).

Koliko bez prekida traje obred, od početka do kraja?

Otprilike 35 do 40 minuta. Ali ako zaboravimo na prisutnost osobe, ono što produžuje obred je reakcija i promatranje. Tražiš  reakcije ili na molitve općenito ili na samo neke riječi kako bi uvidio izazivaju li učinak na demona.

Možete li to povezati sa hrvačkim nastupom gdje se traže stanke, prednosti i znakovi pobjede?

Mislim da je to prilično točno. Možete ubaciti – a obred to zahtijeva – Molitvu Gospodnju ili Zdravomariju između molitava kojima se obraćate demonu. I tražite prednosti gledajući reakcije koje dobivate od demona, a koje se očituju kroz osobu.

Recite nam nešto o pripremama koje radite prije obreda.

Kad mi osoba dođe, najprije zajedno molimo.  Želim ju upoznati. Uvijek osluškujem jesu li prisutni neki znakovi dodira s okultnim ili povijest seksualnog zlostavljanja. 80% ljudi koji mi dolazi su bile žrtve seksualnog nasilja, uglavnom u djetinjstvu. Ali postavljam i pitanja o pornografiji, korištenju droge, običajima u godinama odrastanja, iskustvu u obiteljima. Bilo koji znakovi trauma, samoubojstva… Ne odbacujem niti jednu traumu kao moguća vrata demonu.

Zatim ih mogu poslati našem kliničkom psihologu. Ako su već bili pod pratnjom psihijatra, mogu pozvati našeg psihijatra da ih pregleda. Ako se počnu otkrivati na načine kakve prije nisam vidio, pošaljem ih našem liječniku. Ako dođemo do formalnog egzorcizma, uvijek uključim naš molitveni tim i prije nego što će se egzorcizam dogoditi. Samo da mole za osobu, da mole za mene.

Obavlja li se obred u Crkvi ili u domu?

Obavljam ih samo u Crkvi jer to je sveto mjesto i želim  blizinu Svetih sakramenata. Uz to, u Crkvi imamo bolju kontrolu. Možemo zaključati sva vrata.

Stanemo u krug u dijelu Crkve na kojemu ima  dosta mjesta. Ako je potrebno, osoba može leći na pod. Blagoslovim cijelu grupu svetom vodom – tim i osobu. Onda krenemo s molitvama prije egzorcizma koje daju slavu Bogu, koje potvrđuju da je Bog glavni i koje jasno daju demonu do znanja što smije i što ne smije učiniti. Svi su ti koraci poduzeti prije nego počne formalni egzorcizam. To je važno jer demonima dajemo do znanja tko je glavni – da to nisu oni – i da ja imam moć mjesnog biskupa, što je za mene važno reći, iako to oni mogu ne raspoznati. Važno je to izreći. Zatim, da ne smiju učiniti ništa nažao nikome u timu ili župi ili ovoj osobi nad kojom molimo. Sve se to prvo obavi, iako nije u službenom obredu.

Kad znate da su zli duhovi otišli?

Znate da je egzorcizam gotov kad prestanu znakovi. Ali ne prestanete s molitvama odmah, jer će vas demoni pokušati izigrati da pomislite kako su otišli, a nisu. Tako da, kad znakovi prestanu, i dalje se nastavlja s obredom i to još dugo. Kad znakovi potpuno nestanu, moraš sam prepoznati jesu li stvarno otišli. Također, pitaš i osobu: “Osjećaš li išta u sebi?” Do nekog se stupnja osloniš i na nju, a i na ono što sam primjećuješ.

Koliko su vrata prema Sotoni otvorena neograničenom dostupnošću pornografije na internetu?

Pornografija je dostupna jednim klikom. Vjerujem da ima nevjerojatnu moć stvoriti ovisnost. Mislim da predstavlja ništa drugo nego objektiviziranje druge osobe. Ponekad je uz to prisutna i nevjerojatna doza nasilja. Ovisno o tome koliko često ju gleda, vjerujem da ljudski um nakon nekog vremena postane privučen u svijet tame. I kad su ljudi u to uvučeni – uvijek vrlo skrovito, poput Sotone, koji je skriven – vjerujem da može otvoriti vrata demonima.

Razgovarajmo o oklopu – svjetlu,  nadi, radosti – koji se nalazi u životu s Isusom Kristom.

Kako bi nosio oklop zaštite, čovjeku je potreban moralan život, život vjere, život molitve, život u sakramentima. Dakle, zahtijeva sudjevanje nas samih:  Kako mi živimo svoj život? Koliko služimo drugim ljudima? Jer dio našeg života kao krštenog katolika ostvaruje se u služenju drugima.

Preporučate li da ljudi njeguju odnos s Kraljicom Majkom?

Da. Ona je prvi učenik. Prva je rekla “da”! Ona je prva osoba u Crkvi. Ona je nositeljica svijeta. Iz perspektive egzorciste, Sotona i demoni mrze Djevicu Mariju na bitno drugačiji način od onoga na koji mrze Krista. I vrlo često molitva ‘Zdravo Marijo’ može biti snažnija od molitava obreda egzorcizma.

Razgovarao: Patrick Coffin

Knjigu Obred možete virtualno prelistati i više o njoj saznati na linku ovdje.

Izvor: catholic.com

Prijevod: Lucija Josipović|Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 9. ožujka 2015.

Možda vam se svidi