“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca, otvorit će se.”

Dobar dio života proživimo moleći ono što nemamo od ljudi koji imaju, ili koji znaju više od nas. Molimo jer nam je to potrebno. Često je to jedina mogućnost da se povežemo s drugima. Kada nikada ne bismo ni za što molili, završili bismo u svojevrsnoj izoliranosti ili u lažnom i neplodnom samozadovoljstvu. Tražiti i davati – to je najvažniji dio našeg života i našega bića. Kada tražimo, priznajemo da nam je nešto potrebno. Kada dajemo, postajemo svjesni beskrajnog bogatstva koje je Bog unio u naše srce.

Isto se događa i u našemu odnosu s Bogom. Veliki dio našega odnosa s njime određen je molitvom prošnje; ostatak je zahvalnost. Kada molimo za pomoć, pokazujemo i priznajemo svoju korjenitu nedostatnost. Moleći postajemo ponizni i otvaramo mogućnost da nam se Bog pokaže pravim Ocem. Tako upoznajemo Božju ljubav prema nama. “Ili, ima li tko među vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio kruha, pružio kamen? […] Koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?”

Kad izražavamo svoju molitvu, ne smijemo biti motivirani sebeljubljem, ohološću, lakomošću ili zavišću. Ako, primjerice, molimo za pomoć na ispitu, ili je ono što želimo materijalna dobrobit, ozdravljenje od bolesti i sl., moramo u Božjoj nazočnosti preispitati skrivene razloge svojih prošnja i u dubini svoje duše upitati Boga hoće li ovo što od njega tražimo pomoći da ga više ljubimo i bolje izvršavamo njegovu volju. Često ćemo odmah uočiti koliko je beznačajno nešto što nam se prije činilo od životne važnosti i shvatit ćemo da ono što smo žarko željeli uopće nije toliko važno. Znat ćemo uskladiti svoju volju s Božjom voljom i tada ćemo biti sigurni da su naše molitve pravilno usmjerene.

Možemo Gospodina zamoliti da nas što prije izliječi od neke bolesti; ali istodobno moramo moliti, ako nam se ta želja ne ispuni jer On ima drukčije planove – nama skrivene i nepoznate – neka nam udijeli milost potrebnu za strpljivo podnošenje boli te mudrost da iz bolesti izvučemo plodove koji će koristiti našoj duši i čitavoj Crkvi.

Prvi uvjet svake uspješne molitve je uskladiti svoju volju s Božjom voljom. Bog ponekad dopušta događaje i stvari koje nismo željeli ili ih ne razumijemo, ali će se na kraju pokazati njihova velika korist za nas i za druge. Svaki put kada pokušamo poistovjetiti svoju volju s Božjom voljom činimo važan korak u krjeposti poniznosti.

Postoje nebrojena dobra za koja Bog želi da ga molimo da nam ih udijeli; duhovna i materijalna dobra namijenjena našem spasenju i spasenju naših bližnjih.

“Ne slažete li se sa mnom da ukoliko ne dobijemo ono što smo molili Boga razlog trebamo tražiti u tome što nismo molili s vjerom, čista srca, s dostatnim povjerenjem, ili nismo bili ustrajni u molitvi? Bog nikad nije odbio niti će odbiti one koji na pravilan način mole njegove milosti.”1

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

———-

1 SVETI ŽUPNIK ARŠKI, Homilija o molitvi.