Evanđelje po sv. Luki (Lk 1, 39-56) nam kaže da je Marija nakon dva mjeseca od Navještenja pohodila svoju trudnu rođakinju Elizabetu, koju je Bog u dubokoj starosti blagoslovio potomkom i ostala s njom tri mjeseca, sve do rođenja Ivana Krstitelja.

Djevica Marija krenula je u posjet iz svog grada Nazareta u Elizabetino selo Ain Karim, nedaleko Jeruzalema. Put je bio oko 140 km dug, za što je trebalo pet dana pješačenja. Djevica Marija bila je siromašna, pa nije mogla drugačije putovati. Nakon pet dana, Marija je konačno došla i pozdravila Elizabetu. Čim je Elizabeta čula Djevicu Mariju, zaigralo joj je dijete u utrobi. Osim što je to bio susret Djevice Marije i Elizabete, bio je i prvi otajstveni susret djece koje majke nose u utrobama, Prethodnika i Poslanika, Isusa i Ivana Krstitelja.

Cijeli susret je prožet radošću Duha Svetoga, te Elizabeta sva sretna izjavljuje: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje (Lk 1,42). Taj Elizabetin pozdrav postao je sastavni dio molitve “Zdravo Marijo”.

Djevica Marija se čudila, otkuda Elizabeta zna, da ona nosi Isusa. Elizabeta je radosno i ushićeno dočekala svoju rođakinju Mariju, a Marija je od sreće izrekla hvalospjev Bogu, što je Njoj neznatnoj službenici povjerio tako odgovornu zadaću, da bude Majka Božja.

U hvalospjevu se ogleda na prošlost i budućnost i govori kako će Isus preporoditi svijet. Hvalospjev “Veliča” počinje riječima: “Veliča duša moja Gospodina i klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje, odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom (Lk 1, 56-48). Svećenici i vjernici svaki dan izgovaraju ovaj Marijin hvalospjev.

Za Mariju pohod Elizabeti je povlašteni trenutak služenja i radosti. Vratila se natrag kući prije nego je Elizabeta porodila Ivana.

Blagdan je srednjovjekovnog postojanja (prvi put se spominje 1263. g.), a nekada se slavio 2. lipnja.

Prigodom Marijina pohoda Elizabeti i rođenja Ivana Krstitelja u Ain Karimu su se rodile dvije najljepše biblijske pjesme: Benedictus i Magnificat, kojima već stoljećima Crkva u svom časoslovu jutrom i večeri pjeva hvale Bogu. Pred svetištem Marijina pohoda u Aim Karimu Gospin je Magnificat ispisan na mnogim jezicima, pa i na hrvatskom jeziku.

“Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime Njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se Njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”

Na dan 31. svibnja slavimo i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata.