Molim vas, odgovorite mi zašto je Bog dopustio Sotoni da muči Joba? Poštovani!

Stari nam zavjet osobito postaje shvatljiv u svjetlu Novoga zavjeta. „Novi se zavjet u Starom skriva, a Stari se u Novom otkriva“, kaže sv. Jeronim. Tako Joba u svjetlu evanđelja promatramo kao Kristov pralik i možemo na njega primijeniti ono što nam je poznato o Kristovu trpljenju.

U Poslanici Hebrejima čitamo: „On [Krist] je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja – proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu“ (Heb 5,7–10).

Patnja je, dakle, Kristov put do savršenstva koje pak uključuje osposobljenost za djelovanje u korist drugih. O značenju toga za nas pisao nam je pak sveti Petar, prvi papa: „Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim“ (1 Pt 2,21). Uistinu, duhovnost izabranoga naroda poprima uvijek oblik križnoga puta: „Tko ne uzme svoj križ i ne pođe za mnom, ne može biti mojim učenikom“ (Lk 14,27).

Taj oblik križa ocrtava se već u Starom zavjetu: u Abrahamovu putu u nepoznato i žrtvovanju Izaka; u Mojsijevoj preopterećenosti brigom za Izrael; u Davidovu nepravednu progonstvu od Šaula; u trpljenju proroka Jeremije; u mučeništvu sedmorice braće u Drugoj knjizi o Makabejcima. Primjera je još mnogo.

Upravo u tom kontekstu nalazi svoje mjesto i Knjiga o Jobu u kojoj tema patnje pravednika dolazi u prvi plan, a na scenu eksplicitno uvodi i Sotonin lik. I premda u toj knjizi Job ne dobiva izravan odgovor na pitanje koje svatko od nas postavlja kada ga tako nešto snađe: „Zašto?“, ipak nam završetak pripovijesti govori o tome da Job na kraju dolazi na svoje: Bog mu višestruko vraća dobra koja su mu tijekom nevolje stradala.

U Knjizi o Jobu čitamo i da je Bog zapravo kušao Joba: hoće li mu ostati vjeran bez obzira na gubitak izvanjskih dobara ili neće. Kako znamo, Job je tu kušnju prošao s izvrsnim uspjehom.

Taj smisao kušnje priznaje se u Novom zavjetu riječima: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube“ (Jak 1,2–3.12).

Tako i veliki crkveni naučitelji, među kojima je i sveti Ivan od Križa, naglašavaju da kršćanska duhovnost trajno sadrži dimenziju pročišćenja putem trpljenja, koje postaje osobito intenzivno u dva velika prijelaza duhovnoga života, a koji se obično nazivaju tamnim noćima. Svi su sveci prošli ovo otajstvo nepravedna trpljenja.

Zaključit ću riječima sv. Pavla: „Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan!“ (Rim 5,2–5). Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.