Poštovana gospodo, nadam se da ćete mi odgovoriti na ovo pitanje koje me neprestano progoni. Naime, prigodom, sada već davnog suđenja u kojemu sam bila i ja jedan od aktera, dala sam krivo svjedočanstvo. Zapravo, slagala sam s jasnom namjerom da parnica bude riješena meni u prilog. Tako se i dogodilo. Istina je da je ovo za mene tada bilo od životne važnosti, ali me nevjerojatno progoni savjest da sam do toga došla na nepravedan način. Molim vas, što mi je činiti? Ne vjerujem da se, s obzirom na sudsko rješenje, sada nešto može mijenjati, a – iskreno da vam kažem – sigurno ne bih podnijela nove sudske rasprave i rastezanja. Prvo, kako ispraviti nepravdu? Kako umiriti savjest?

N. N.

Poštovana gospođo,

osma Božja zapovijed glasi: “Ne reci lažnog svjedočanstva”, koju vi niste poštovali prigodom suđenja, u kojemu ste bili jedan od aktera, nego ste svjesno “dali krivo svjedočanstvo, zapravo, slagali ste s jasnom namjerom da parnica bude riješena vama u prilog”. Time ste počinili grijeh protiv spomenute Božje zapovijedi.

Grijeh je prvenstveno nevjernost Bogu, Božjim zapovijedima, jer one nisu, počinitelju grijeha, životno načelo. Grijeh je također zlo kojim se vrijeđa Bog, nanosi šteta bližnjemu, te se i počinitelj ranjava, čineći ga nečovječnim. Grijeh smanjuje ljudsku dobrotu.

Grijeh može biti:

Laki grijeh, kad se u lakoj stvari krši moralni zakon. Lake grijehe Bog oprašta čovjeku ako se skrušeno za njih pokaje, njih se predaje Isusu i u svetoj misi, te svećenikovim odrješenjem bivaju oprošteni.

Teški je grijeh kad se moralni zakon izražen u Božjim zapovijedima krši u teškoj stvari, i to pri punoj svijesti i slobodnim pristankom. Ako nema pune svijesti i slobodnog pristanka, grijeh objektivno ostaje zlo, ali se osobi ne ubraja kao teški grijeh.

U Svetom pismu se neki teški grijesi nazivaju “grijesi u nebo vapijući”, a naš Spasitelj Krist Gospodin neke je grijehe nazvao i “grijesima protiv Duha Svetoga”. Budući da Vaše krivo svjedočenje ne ulaze u te kategorije, o njima neću govoriti.

Poštovana gospođo, kao što sam gore rekao, vi ste lažju na sudu svakako počinili grijeh. Od činjenice da li je i kakvu je štetu “vaša laž s jasnom namjerom da parnica bude riješena vama u prilog” prouzročila drugoj stranci, s kojom ste se parničili, ovisi što trebate učiniti da biste zadobili oproštenje i mir u srcu.

Vi se u svakom slučaju trebate za tu laž iskreno pokajati i pred svećenikom ispovjediti. Osim ispovijedi vi trebate nadoknaditi štetu koju ste drugoj stranci nanijeli. Jasno, ako je šteta malena, učinite neko dobro djelo ili dadnite neki prilog za Caritas, koji pomaže siromašne. No, ako je šteta bila velika, vi biste trebali naći načina da oštećenoj stranki nadoknadite tu štetu. Nije potrebno javno priznavanje da ste krivo svjedočili, odnosno nije potrebno obnavljanje sudskoga procesa. Potrebna je, međutim, nadoknada štete. Kako ćete to ostvariti, ne mogu vam savjetovati, jer ne znam o čemu se radilo. Vjerujem da će vam svećenik, kojemu ćete sve u ispovijedi objasniti, moći savjetovati kako ćete to učiniti.

fra Smiljan Kožul

Veritas.hr | Bitno.net