Što znači “susresti živoga Boga”? Hvala.

Hvaljen Isus i Marija!

U jednoj euharistijskoj molitvi bizantskog obreda Crkva moli ovako: „Gospode, Bože naš, tvoja je moć nedostižna i slava neshvatljiva, milost neizmjerna i čovjekoljublje neizrecivo…“ Budući da Bog uistinu nadilazi svaku mogućnost ljudskog shvaćanja, a još više opisivanja, praktički je nemoguće ovim putem u pravom smislu riječi odgovoriti na tvoje pitanje.

Naime, sam pojam „otajstvo“, koji često koristimo u govoru o božanskim stvarnostima, možemo definirati kao zbilju koja se upoznaje proživljavanjem. Dakle, bez iskustva te spoznaje nema. Doduše, druga osoba može ispričati svoje iskustvo, ali to je uvijek samo blijeda sjena u usporedbi sa stvarnošću. Osim toga, to je iskustvo uvijek obilježeno osobnom poviješću i subjektivnim shvaćanjima, kojima se Bog prilagođava, pa je i s te strane teško priopćivo.

Ako bi, svjesni spomenutih ograničenja, ipak pokušali opisati taj susret, mogli bismo najprije reći da se radi o iskustvu koje prožima cjelovitu osobu – tijelo, razum, osjećaje, pamćenje, volju. Doživljava se neka dotad nepoznata milina, veliko svjetlo spoznaje, posvemašnja ljubljenost i prihvaćenost. Nadalje, osoba koja proživljava takav susret u tom trenutku uživa posvemašnju sigurnost da je ono što se zbiva istinito, autentično, i nimalo ne sumnja da je onaj koji joj govori sam Bog, sama Istina.

U svjetlu te Istine vidi se na potpuno nov način sebe samoga, svoj životni put i cilj, te druge stvari. To pobuđuje duboko kajanje za grijehe i želju za posvemašnjim predanjem Bogu. Svaka spoznaja, koja se događa unutar tog susreta, upisuje se duboko u srce osobe i postaje njezinim temeljnim opredjeljenjem. Ljubav koja se u tome kuša posve obuzima dušu kao neki nadnaravni plamen – stoga se Duh Sveti često upravo tako i prikazuje. Taj duhovni žar lako se primjećuje kod osoba koje su proživjele takav susret. One radikalno mijenjaju svoj život. Nadalje, osoba kroz to iskustvo zadobiva snažan osjećaj vjere, sensus fidei. Temeljem tog osjećaja osoba lako, pa i oduševljeno, prihvaća nauk vjere, te posebnom osjetljivošću razlučuje što je Božje, a što se Bogu protivi.

Ovo iskustvo postaje temeljem cijelog duhovnog života. To istovremeno znači da se osoba uvijek može i treba vraćati na to iskustvo i trajno crpiti iz njega svjetlo i snagu, ali i da duhovni život tim susretom zapravo tek počinje. Također valja spomenuti da je kod nekih osoba to više trenutno iskustvo, dok je kod drugih riječ o nekoliko temeljnih iskustava, odnosno određenom periodu duhovnog buđenja (iako se uglavnom može prepoznati središnji trenutak).

Preduvjet ovakvog susreta samo je jedan: poniznost. Tom, naime, krepošću prihvaćamo svoju stvorenost i grešnost, te oslobađamo mjesto za Boga u svom životu. Onaj tko sam želi svojim životom upravljati, tko smatra da sam može doseći krajnju istinu o životu i ispuniti svoj život, pa i samu smrt smislom – taj Boga ne treba, pa ga stoga neće ni susresti. Sveto pismo stoga veli da se Bog oholima protivi, a poniznima daruje milost.

Nadam se da će ti ovaj odgovor pomoći u pripremi srca, da i ti doživiš susret sa živim Bogom, koji neka se nastavi sve do vječnosti.

Btb,
don Damir

SPAS | Bitno.net