Dragi pater!… Živim u studentskom domu a moj dečko u I5-ak minuta udaljenom stanu. Često smo zajedno do kasnih sati i on onda ide doma pješke, po hladnoći, kiši i sl. Ja sam odgojena u velikoj kršćanskoj obitelji i živjeti po Božjim pravilima jako mi je bitno. Pa me zanima smije li moj dečko ostati prespavati kod mene, u mom krevetu, ako sigurno znam da neće biti ništa više od spavanja. Bila bih Vam jako zahvalna na odgovoru. Srdačan pozdrav.

Baš si zgodna s tom suosjećajnošću prema svom dečku. A zbilja, što će se jadan momak smrzavati i kisnuti? Ali, ali… Bez obzira što sam duboko uvjeren da su mladi ljudi daleko čestitiji nego li ih stariji sumnjiče; i makar si sigurna „da neće biti ništa više“ od pukog spavanja, ako ga sebi primiš — ipak, nemoj se igrati. Ako vam je stalo do toga da budete čisti prije braka, ne dovodite se u situacije koje bi vas mogle iznenaditi; ili kako moralisti kažu: u „bližu grješnu prigodu“. Noć ima svoju moć, a da ne govorimo — krevet.

A s druge strane, makar ne treba previše mariti za komentare okoline — ipak, zašto im davati povoda da vas sumnjiče. Ljudi su ljudi, skloni su na drugima vidjeti ono što bi sami u takvim situacijama učinili. Konačno, zašto nehotice možda nekog i sablazniti. Osobito one koji u vama vide primjer i oslonac — dok se možda sami lome upravo na tim predbračnim temama. Nego, ti njega lijepo otpravi. Ne boj se, ništa mu neće biti. Uostalom koji se to zaljubljenik nije nasmrzavao, i pokisnuo zbog one koju voli? Ne krati mu to čarobno iskustvo… Bog te čuvao.

Od srca,

p. Luka Rađa