U pravu ste kad kažete da se reikisti često služe tvrdnjama da je japanski re-ki ekvivalent ruahu u židovsku kršćanskoj tradiciji. Ovom tvrdnjom, međutim, reikisti i nesvjesno sami sebi skaču u usta jer je ruah teološki termin koji se odnosi na Duha Svetog, Treću Božansku Osobu, živoga i pravoga Boga, nasuprot reikiju koji se eksplicitno ograđuje od svih religija i predstavlja kao prirodni sustav. Neke izjave reiki učitelja očito su u proturječju s njihovim službenim stajalištima o “prirodnosti” reikija: “Reiki posjeduje inteligenciju i svetost, daleko veću od bilo čega što je čovjek stvorio i mi kao učitelji odgovorni smo reikiju i moramo se posvetiti njemu i onima koji podučavamo.”1 Spoznajemo da je reiki “sveta energija”, “inteligentna energija”, štoviše katkada je ta energija “veoma zahtjevna” pa treba upomoć dozivati “reiki vodiče” da je smire.2 S obzirom na navedena svojstva i energije, razvidno je da reiki ipak nije “prirodna energija”, a sada želimo istaknuti da nije ni Duh Sveti u kršćanskom smislu riječi, makar ta energija nosila naslov “svetosti”.

Duh Sveti, ili ruah, u Bibliji ima dvostruko značenje, nekad predstavlja Duha Božjeg, a nekad dah Božji. U svakom slučaju, pojam se odnosi na pokretačku silu svemira i čovjeka samog pa možemo razumjeti prividnu zbrku pojmova, radi čega ih želimo pojasniti. U skladu sa semitskim misaonim opusom ni Biblija ne pravi strogu podjelu na sveto i profano, budući da je sve što postoji od Boga pozvano u postojanje, a kad mu Bog oduzme svoj dah, vraća se u nepostojanje (usp. Ps 104,29). Papa Ivan Pavao II. piše o Duhu Svetom:

“On mora za sve biti osobita prilika da razmišljaju o otajstvu jednoga i trojednoga Boga, koji je sam u sebi savršeno transcendentan, s obzirom na svijet, osobito vidljivi, budući da je apsolutni Duh – ‘Bog je Duh’ (Iv 4,24) – a u isto je vrijeme, na čudesan način, ne samo blizak ovom svijetu nego i u njemu prisutan i na neki način imanentan (iznutrašnji): prožima ga iznutra i oživljuje. To na poseban način vrijedi za čovjeka: Bog je u najdubljoj nutrini njegova bića, u misli, u savjesti, u srcu; on je psihološka i ontološka zbilja za koju sv. Augustin reče: ‘Interior intimo meo’ (Dublje u meni od moje najdublje nutrine).”3

U svjetlu Papinih riječi, druge da ne navodim, čovjek nije “kanal” Duha Svetog, kako proizlazi iz filozofije reikija, nego je njegov Hram. Duh Sveti kroz čovjeka “ne prolazi”, nego se u njemu nastanjuje. Nema egzistencije bez Duha Svetog. Duha Svetog šalje Otac po Sinu, koji je “ugaoni kamen” (usp. 1 Pt 2,6) cijele objave, dok u reikiju Isus zauzima beznačajnu ulogu uz bok Buddhe i Mikaa Usuija. Ako se kršćanin s Bogom sjedinjuje kroz sakramente, osobito euharistiju, što će mu onda inicijacija u reiki? Duh Sveti je “Duh Istine” (Iv 16,13) koji nas ima upućivati u svu istinu pa je i stoga reiki s kršćanstvom nepomirljiv jer se protivi svim vjerskim istinama i dogmama. Zbog toga ozbiljno primimo riječ upozorenja sv. Ivana apostola: “Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli na svijet” (1 Iv 1,1).

Božanska energija “reiki” očito proturječi i značenju pojma energije u fizici. Dok energija u fizici predstavlja drugi oblik materije, nema emocija, razuma ni volje, takozvana “energija” u ezoterijskom poimanju jest bestjelesna sila koja svjesno djeluje, bira, nije kod svih ljudi jednaka, što su karakteristike svojstvene osobnosti. Ova energija ima karakteristike razumnosti, raspoznaje stvari, odaziva se kad je pozvana itd. Ne radi se, dakle, o fizičkim energijama, nego o duhovnim bićima Doba Vodenjaka.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “Sve što katolik treba znati o reikiju”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

1 Diane Stein, Osnovni i napredni reiki: potpuni vodič u drevno umijeće iscjeljivanja, VBZ, 1997.

2 Isto.

3 Ivan Pavao II., Dominum et vivificantem. Gospodina i životvorca (D-87), Kršćanska sadašnjost, 1997.