Moje pitanje vezano je uz podzemne vode. Kakav je stav Crkve o tome? Prijateljica mi je rekla da će joj u kuću doći neki ljudi i savjetovati je gdje da stavi krevet zbog tih voda i postavit će joj neke čepove po sobi ako bude htjela. Pa me zanima odobrava li to Crkva? Željka

Draga Željka,

općeniti stav Crkve jest poštivanje Božjih zapovijedi. Prva od njih nas uči da je samo jedan Bog i da samo njemu trebamo služiti. Svaka praksa koja se protivi vjeri u Božju jedinstvenost, svemoć i sveznanje, predstavlja njezino kršenje. U to spadaju svi oblici magije, praznovjerja, idolopoklonstva, gatanja, magije, hotimične sumnje, nevjerovanja, očajavanja itd. Prema tome, svaka pojedinačna djelatnost se uvijek mora prosuđivati i u kontekstu intencija koje su povezane s njezinim izvođenjem te načinima prakticiranja. Radiestezija i rašljarstvo vrlo često su izravno povezani s magijskim svjetonazorom, pa time nužno i grešni (iako se žele predstaviti samo kao znanstvena praksa). Vrlo zoran primjer toga doživjeli smo sa slučajem zlouporaba u OŠ Petar Zrinski u Šenkovcu gdje je navodni “bioenergoterapeut i radiestezist” Darko Maltar skupo plaćen da po školi postavi uređaje “Atlanta”, navodno suvremene uređaje, a zapravo nakupine najrazličitijih okultnih simbola (slika dostupna ovdje). Stoga čitajući u tvome mailu o “čepovima”, ne mogu a ne biti skeptičan. Jedan širi osvrt na tu i na slične prakse dao je fra Josip Blažević u članku “Bioenergotalismanija”.

No, vjerojatno se i sami dalje pitate – može li postojati posve neokultna praksa otkrivanja podzemnih voda koja je utemeljena na znanstvenim postavkama detekcije slabih elektro-magnetskih valova koje neki ljudi mogu osjetiti?

U načelu može, ali nakon dužeg istraživanja sve sam više skeptičan da je to doista tako. Pseudoznanstvenici se općenito jako vole pozivati na znanost, baratati imenima ljudi koji imaju prefiks prof. ili dr. ispred imena, ili se pozivati na tobožnje duhovne blagodati koje metoda donosi. Tako je isto s radiestezijom. Najprije bih vas potaknuo da i sami na internetu istražite članke i osvrte na rašljarstvo i radiesteziju (eng. dowsing, radiestesia). U osnovi se radi o tome da osoba pomoću specijalnih rašlji, viska ili nekog sličnog pomagala osjeća posebne vibracije vezane uz predmet od interesa. Ponekad je posrijedi pronalaženje vode, ponekad metala ili drugih predmeta, ponekad osoba, a nije neobično ni proricanje budućih događaja (kao što imamo prilike često gledati na komercijalnim televizijama). Metode su različite, ali se temeljna ideja sastoji u tome da sva tijela posjeduju određeno zračenje koje je nadarenim osobama moguće detektirati pomoću posebnih pomagala. Osobe koje se time bave ponekad tvrde da osjećaju podzemne tokove ispod prostora kojima se kreću, ali ništa rjeđi slučaj nisu medicinske dijagnoze “na daljinu” i “otkrivanje budućnosti”. U svakoj specijalnoj priči se to “zračenje” pomalo prilagodi.

Praznovjerje se podgrijava i velikim brojem mitova koje se vežu uz ljude koji su, navodno, imali sposobnost nepogrješivo otkrivati vodu/metale/ubojice itd. Jedna od najpoznatijih osoba bio je Jacques Aymar-Vernay, tzv. rašljarski detektiv s kraja 17. st. za kojega se tvrdilo da je pomoću rašlji uspješno razriješio velik broj kriminalnih slučajeva u kojima je policija bila posve nemoćna. Pisalo se kako je otkrivao umorena tijela, detektirao ubojice, pronalazio skrivena oružja, ponekad i miljama daleko. Sve bi možda i pogodovalo jednoj uspješnoj medijskoj karijeri da na zahtjev princa od Condéa njegove sposobnosti nisu bile podvrgnute ispitivanju francuske Akademije znanosti. U dvorištu je bilo iskopano šest rupa. U četiri su bili smješteni metali, jedna je bila ispunjena pijeskom, a jedna ostavljena prazna. Sve rupe su bile ponovno zatrpane zemljom. Aymar je dobio zadatak da pomoću rašlji pronađe one koje sadrže metale. Nažalost, u potpunosti je promašio ispuniti zadatak. Pronašao je tek dvije, i to baš onu s pijeskom te onu praznu.

Već sam spomenuo da se radiestezisti vole pozivati na znanost. Tako su jedna od ključnih imena Ernst Hartmann i Manfred Curry, čija se imena koriste posve nekritički po principu “ipse dixit” kao čvrsto znanstveno uporište. Oba su bila poznata po svojim teorijama o Zemljinom elektromagnetskom polju koje se sastoji od pozitivnih i negativnih linija i sjecišta koja, posljedično, utječu na čovjekov život i zdravlje. Naravno, nigdje se ne spominje da Hartmann-Curryjev koncept nikada nije prihvaćen kao valjana znanstvena teorija i da je u svojim postavkama zapravo psudoznanstven.

Ipak, ne treba imati apriorno negacijski stav. Iako se radiestezičari koriste pojmovima energija vrlo niske frekvencije koje je teško zabilježiti, znanstveno je ipak vrlo lako provjeriti stvarnu učinkovitost navedenih pojava. Tako su u Njemačkoj u nekoliko navrata provođena testiranja na osobama koje su za sebe tvrdile da imaju nepogrješivu sposobnost otkrivanja podzemnih voda. Princip je bio jednostavan: ispod zemlje su zakopane cijevi i kroz neke je puštena voda, a kroz neke ne. Zadatak rašljara bio je da detektiraju vodene tokove. Na njihovu žalost, nitko nije imao uspješnost veću od statističke slučajnosti. Zadnji takav eksperiment proveo je GWUP, njemačko društvo za znanstveno istraživanje paraznanosti. U jednom ranijem eksperimentu  profesora Hans-Dieter Betza, od 500 kandidata samo šest je na kraju imalo statistički značajan rezultat pogađanja, iako su i ti rezultati naišli na metodološku kritiku. Ukratko, do danas ne postoji nikakav znanstveno uvjerljiv dokaz o uspješnosti navedene metode ni u jednom području na kojemu se koristi.

Stoga, na kraju bih postavio jedno logično pitanje – čemu pribjegavati metodama koje nemaju nikakvu znanstvenu pozadinu, a puno puta su korištene u povezanosti s okultizmom, ezoterijom i sl. I što nam sugerira stav povjerenja u njih?

Ne bih te htio nepotrebno plašiti, već potaći na samostalno promišljanje i analizu, oslanjajući se na od Boga dan razum i vjeru. Puno je toga što se predstavlja kao “rješenje za sve probleme”. Ipak, takvo nešto ne postoji i ispod naizgled svijetle površine često se krije nešto što ne bismo tako lako očekivali. Bojim se da je cjelokupna priča oko radiestezije i bioenergije samo još jedan takav primjer.

BTB,

don Damir Stojić