Bio sam na svetoj misi i kada sam se išao pričestiti, kleknuo sam (kao što je i papa Benedikt rekao da bismo trebali) i rečeno mi je da ustanem pa sam tek onda dobio pričest! Zašto sam morao ustati? Zar se nisam mogao klečeći pričestiti?

Ivan

Dragi Ivane,

prema službenim crkvenim odredbama moguće je pričestiti se klečeći i stojeći. Rimski misal u Općoj uredbi kaže: „Vjernici se pričešćuju kle-čeći ili stojeći, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se pričešćuju stojeći, preporučuje se da se, prema istim odredbama, iskaže dužno poštovanje prije nego se primi Sakrament“ (OURM 160).

Jednako tako, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakrame-nata u dokumentu Redemptionis sacramentum napominje: „U svezi podjele svete pričesti potrebno je podsjetiti da duhovni predvoditelji bogoslužja […] ne smiju uskratiti sakramente onima koji u određeno vrijeme za isto mole, a koji su disponirani na pravilan način, te ih pravno gledajući ništa ne sprečava. Svakom krštenom katoliku, kojeg s pravne strane ništa ne sprečava, stoga mora biti odobrena sveta pričest. Znači da nije dozvoljeno kršćaninu uskratiti svetu pričest samo zato, npr., što euharistiju želi primiti klečeći ili stojeći“ (RS 91).

Ukratko, oba su načina pričešćivanja dopuštena, premda su tije-kom povijesti snažnije preferirani jedan ili drugi. Naravno, najvažniji je nutarnji stav prilikom pričešćivanja. I sam papa Benedikt XVI., kada objašnjava zašto je na svojim misama tražio pričešćivanje u klečećem stavu i na usta, objašnjava tu odluku potrebom isticanja znakovitosti. Treba imati na pameti da to nije Papina odredba za čitavu Crkvu već za pontifikalne mise: „Nisam načelno protiv pričesti na ruke, sam sam je dijelio i primao. Time što sada tražim da se pričest prima klečeći i na usta htio sam postaviti znak strahopoštovanja i uskličnik za stvarnu Kristovu prisutnost. Naposljetku zbog toga što je upravo na masovnim okupljanjima, kakva imamo u crkvi i na Trgu sv. Petra, velika opasnost razvodnjavanja. Čuo sam da ljudi gurnu posvećenu hostiju u novčanik, da je uzmu sa sobom kao kakav suvenir. U ovome kontekstu gdje se misli da primiti pričest jednostavno pripada samomu događaju – svi idu naprijed, dakle idem i ja – htio sam postaviti jasan znak. Treba biti jasno: to je nešto posebno! Ovdje je On, Onaj pred kojim se pada na koljena. Pripazite na to! To nije samo društveni obred na kojemu svi možemo sudjelovati ili ne sudjelovati.“96

Ne znam točno zbog kojega je razloga svećenik tražio da ustaneš. Kao što vidiš, ne postoji liturgijski ili pravni razlog. Moguće je da je posrijedi bio neki praktičan razlog (zdravstveni razlozi koji svećeniku otežavaju saginjanje ili slično). Pričest je svet i veličanstven trenutak i doista i svojim tijelom trebamo iskazati poštovanje prema posvećenoj hostiji. To je i trenutak zajedništva u kojem bismo trebali izbjegavati neslaganja. Nadam se da će tvoj svećenik uvidjeti tvoje razloge po-božnosti, ali bih i tebi preporučio da ne inzistiraš na vanjskoj formi ako će ona prilikom pričesti izazvati pomutnje.

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.