Na pitanje da astrolozi odgovore putem kojih sila, polja, valova, čestica, ili čega već trećega planeti utječu na ljude, astrolozi sliježu ramenima. Nije riječ o tome što astrolozi nemaju sustavno razrađeno objašnjenje, njima nedostaje čak i hipoteza ili, što je još gore, ona ih uopće i ne zanima. Zbog nesposobnosti korištenja racionalnim jezikom logike astrologija je osuđena na iracionalno područje protjerano u sjenu znanosti ili gnoze.

Suvremena astrologija u potrazi je za vlastitim identitetom, koprca se u mnoštvu vlastitih problema, neodgovorenih pitanja, kontroverzija, nesposobna utažiti žeđ za znanjem čak i u vlastitim redovima. Suradnja sa znanošću za nju je ostala pusta želja, daleko od zbilje, izvor frustracija. Sve znanstvene provjere astrologije rezultirale su zaključkom da će “znanstvena astrologija” ostati samo tlapnja, od čega je ne mogu spasiti ni ideološka uvođenja na sveučilišta, niti upisivanje “astrološke diplome” u radne knjižice.

U nastavku preuzimamo utemeljene prigovore astrologiji iz djela Da li postoje stvari koje ne postoje? Vodič za kritičko razmišljanje Voje Antonića. Autor uočava da astrolozima nedostaje suglasnost oko teorije kojom bi objasnili utjecaj nebeskih tijela na sudbinu novorođenčadi, zbog čega su vezane ruke znanstvenicima koji bi astrološke postavke željeli podvrgnuti znanstvenoj provjeri. Pitanje astrološkog utjecaja planeta na ljude predstavlja najžešću bojišnicu između znanstvenika i astrologa. Skepticima nije preostalo drugo nego da analizi podvrgnu sve moguće teorije do kojih je suvremena znanost stigla.

Suvremena fizika poznaje samo četiri fundamentalne sile: elektromagnetnu, gravitacijsku, slabu nuklearnu i jaku nuklearnu. Posljednje dvije isključene su u samome polazištu jer djeluju isključivo unutar atoma. Isključena treba biti i elektromagnetna sila jer, usporedbe radi, elektromagnetno polje samo jedne žarulje u sali za porođaj na novorođenče djeluje silom koja je neusporedivo snažnija od elektromagnetne sile kojom djeluju sva nebeska tijela zajedno. No, još nismo uspjeli vidjeti horoskop koji uvažava učinak svjetala u rađaonici! Bolji ishod ne daje ni gravitacijska sila. Gravitacijsko polje jedne primalje koja obavlja porođaj toliko je da na novorođenče djeluje silom koja je po jačini usporediva sa silama svih okolnih planeta. Nadilazi ih, dakako, samo gravitacijsko polje zemlje.

Sljedeća među teorijama jest magnetizam. Poznato je da pojedini planeti imaju magnetna polja. Tako Zemlja posjeduje vlastito magnetno polje, otuda usmjeravanje igle kompasa. I za Sunce, Merkur i Jupiter utvrđeno je da imaju magnetna polja. Svemirska putovanja na Mjesec, Veneru i Mars, međutim, potvrdila su da ovi planeti nemaju magnetna polja. Pod pretpostavkom da je magnetna sila ona koja vrši utjecaj na ljude, iz horoskopa bi trebalo izostaviti Mjesec, Veneru i Mars, jer nemaju magnetna polja, no na to ne bi bio spreman pristati niti jedan astrolog.

Ako nije na djelu sila, osim možda neka neotkrivena, u analizu treba uzeti energiju. Znanost poznaje mnogo vrsta energije: kinetičku, potencijalnu, elastičnu, kemijsku, nuklearnu, i tako dalje. Ozbiljno mogu doći u obzir elektromagnetski valovi, jer se već koriste za komunikaciju na većim udaljenostima, ali za svaki od njih karakteristično je da se u fizici lako detektiraju i njihov se domet može mjeriti velikom preciznošću. Riječ je o niskofrekvencijskim elektromagnetskim valovima, potom dugim, srednjim i kratkim radiovalovima, potom metarskim (VHF), decimetarskim (UHF), centimetarskim (SHF), mikrovalovima, toplotnim (infracrvenim), vidljivim (svjetlosnim), kemijskim (ultraljubičastim), rendgenskim i gama zrakama. Svaki od njih drugačije djeluje na ljudski organizam, ali niti za jedan nije poznato da djeluje samo u trenutku rođenja (a ne i kasnije) ili da ima mogućnost upravljanja ljudskom sudbinom. Ako samo ljudskom, pita Antonić, zašto samo ljudskom? A ako djeluje i na životinje i biljke, onda kako djeluje na njih?

Ma kakva bila sila ili energija kojom zviježđa djeluju na ljude, obeskrepljuje ih fantastično velika udaljenost zvijezda koje sačinjavaju zviježđa. Apsurdno je govoriti o zviježđima kao grupama zvijezda kad znamo da smo ih sami proizvoljno sastavili radi lakše orijentacije. Iz bilo koje druge točke u svemiru te zvijezde ne bi imale isti raspored, ne samo prostorno, nego ni vremenski, pa je pitanje koje bi od njih uopće postojale u sadašnjem obliku u kojemu ih mi vidimo.

Dolazimo do zaključka da se utjecaj planeta na čovjeka ne može objasniti niti jednom do danas poznatom prirodnom silom. Astrolozi postavljaju tezu da je riječ o “sili” koju će znanost, možda, otkriti tek u budućnosti. Onda se od astrologa traži da sastave opis njezinih svojstava ponašanja isključivo na temelju vlastitih opažanja. Ali baš na ovom području najviše dolazi do izražaja proturječnost opisa njezina djelovanja među astrolozima. Štoviše, među astrolozima nije uložen niti minimalan trud da se u izradu horoskopa uzme u obzir veličina planeta, njegova masa, brzina vrtnje, kao niti ijedno drugo njegovo fizičko obilježje iz čega proizlazi da astrolozi fizičke karakteristike planeta ne drže astrološki relevantnima. Isto potvrđuje i znanstveno otkriće da planet Merkur ima magnetsko polje i da se okrene oko svoje osi svakih 59 a ne 88 dana, kako se ranije mislilo, što astrolozi potpuno ignoriraju.

Pogled u zvjezdano nebo nije samo pogled kroz prostor nego i kroz vrijeme. Sve što čovjek vidi na nebu jesu “kozmički fosili”, stari tisuće i milijune svjetlosnih godina, slikovito mladima objašnjava Norvežanin Jostein Gaarder. Astrolog najviše što može jest gatati u prošlost. Udaljenost u svemiru toliko je golema da ju mjerimo “svjetlosnim minutama” i “svjetlosnim godinama”. Ako znamo da je brzina svjetlosti 300.000 km u sekundi, svjetlosna minuta predstavlja udaljenost koju svjetlo prevaljuje u jednoj minuti, a to je 18 milijuna kilometara. Svjetlosna godina je, analogno rečenome, gotovo deset bilijuna godina. Udaljenost između Zemlje i Sunca iznosi nešto više od osam svjetlosnih minuta a Sunce je od Zemlje 300.000 puta masivnije. Mjesec nam je najbliži s udaljenošću od Zemlje 383.000 km. Mjesec i Sunce uzrok su stvaranja plime na Zemlji. Plime nisu ograničene samo na more, nego i čvrsta Zemlja na njih reagira, ali njezino ispupčenje ne prelazi 40 cm zemljine kore. Udaljenost od Zemlje do Plutona, najudaljenijeg planeta u našem Sunčevom sustavu, iznosi pet svjetlosnih sati. To znači da kada astronom teleskopom promatra Pluton, on gleda pet sati u prošlost, jer slici Plutona treba pet sati da stigne do nas na zemlju. I još jedan primjer. Cijela galaksija ili “zvjezdana maglica” široka je 90.000 svjetlosnih godina. To znači da je svjetlosti potrebno toliko vremena da bi stigla s jednog kraja galaksije na drugi. Kada upravimo pogled prema zvijezdi u Mliječnom putu, udaljenoj 50.000 svjetlosnih godina od našeg Sunca, to znači da gledamo 50.000 godina u prošlost. Mi nikada ne možemo znati kako svemir izgleda sada, nego kako je izgledao nekada. Kada gledamo neku zvijezdu udaljenu tisuće svjetlosnih godina, putujemo zapravo na tisuće godina u povijest svemira. To možemo usporediti grmljavinom. Grom uvijek čujemo nakon bljeska munje. Razlog tomu je što se zvučni valovi gibaju sporije od svjetlosnih. Kada čujemo prasak groma, čujemo prasak nečega što se već ranije dogodilo. Slično je i sa zvijezdama. Kada pogledamo u zvijezdu koja je od nas udaljena na tisuće svjetlosnih godina, vidimo samo “grmljavinu” događaja koji se zbio tisućama godina ranije. Govorili smo samo o našoj galaksiji. Astronomi vjeruju da u svemiru postoji oko stotinu milijardi galaksija, a svaka od tih galaksija sastoji se od oko stotinu milijardi zvijezda. Najbliža susjedna galaksija je maglica Andromeda, koja se sastoji od nekoliko milijuna sunaca. Ona je od naše galaksije udaljena preko dva milijuna svjetlosnih godina. To znači da svjetlosti ove galaksije treba više od dva milijuna godina kako bi stigla do nas, što znači da mi kada na nebu gledamo Andromedu, ne vidimo kako ona izgleda danas, niti imamo načina da vidimo, nego kako je izgledala u prošlosti, prije više od dva milijuna godina, kada je naš davni predak australopitek naseljavao Afriku. Isto vrijedi i obratno. Kada bi u toj zvjezdanoj maglici postojao neki promatrač s teleskopom usmjerenim prema Zemlji, onda on ne bi vidio nas, nego zemlju kakva je bila prije dva milijuna godina, i našeg davnog pretka australopiteka kako naseljava Afriku. Mliječni put zastrašujući je zvjezdani sustav vatrometnog kola, promjera 100.000 svjetlosnih godina, koji sadrži otprilike 200 milijardi sunaca, ali on nije posljednji svijet u svemiru pred čijom neizmjernošću ljudski um zastaje. Astronomija danas raspolaže teleskopima snažnim “ugledati svjetlost svijeće na udaljenosti od 100.000 kilometara a visokoosjetljivim radioantenama mogu osjetiti radijske izvore ili telemetrijske signale s daleke svemirske sonde koji se odašilju prividnom snagom jednakom onoj žaruljice s božićnog drvca.

U svjetlu rečenoga, razvidno je da poredak zvijezda u trenutku našega rođenja, za kojim tragaju astrolozi, ništa ne govori o našoj osobnosti, budućnosti ili ljubavnom životu. Zvijezde imaju opsežan “dnevni red”, kako lijepo piše Richard Dawkins, ali u njemu nema mjesta za ljudske bizarnosti i isti, Zvijezda našeg rođenja, dakako, “naša je” samo tijekom godine rođenja. Sljedeće godine ćemo morati pronaći novi spektar, udaljeniji za jednu svjetlosnu godinu. Gledajmo na ovaj fenomen s vedrije strane, radosne vijesti o našem rođenju, koja se dalje širi svemirom.

Pred ovako neizmjernim prostranstvima svemira čovjek stoji nijem, u stavu divljenja, kontemplacije i zahvaljivanja.

I što još reći na samome kraju? Dok se kineska astrologija značajno razlikuje od indijske i zapadne, njihove se znanosti ne razlikuju. Ista se fizika, matematika i kemija koriste u Kini, Indiji i Europi. To je ona ista fizika po čijim se zakonima kreću daleke zvijezde. Stoga ne iznenađuje nesnošljivost znanstvenika prema astrologiji, jer ona vrijeđa misleće ljude. O tome najbolje svjedoči sljedeća izjava u časopisu Humanist, koju je u rujnu 1975. godine zajedno potpisalo 186 uglednih američkih znanstvenika, među kojima 19 nobelovaca:

Znanstvenici u mnogim područjima istraživanja uznemireni su sve većim prihvaćanjem astrologije širom svijeta. Mi, dolje potpisani astrofizičari i znanstveni radnici u drugim područjima, želimo odvratiti publiku od nekritičkog prihvaćanja predviđanja i savjeta koje javno daju astrolozi. Oni koji žele vjerovati u astrologiju, trebaju shvatiti da za njezine postavke ne postoji nikakva znanstvena osnova.

U davnim vremenima ljudi su vjerovali u predskazanje i savjete zvjezdočitača, jer je astrologija bila dio njihova primitivnog pogleda na svijet. Vjerovali su da su nebeska tijela boravište ili znamenje bogova, pa su ih izravno povezivali s događajima na zemlji; nisu imali predodžbu o velikoj udaljenosti planeta i zvijezda. Sada, kada su sve udaljenosti izračunate, mi znamo koliko su beskonačno mali gravitacijski i drugi utjecaji vrlo udaljenih zvijezda. Zabluda je zamišljati da te snage zvijezda i planeta, u trenutku nečijeg rođenja, mogu na bilo koji način određivati njegovu budućnost. Niti je istina da položaj udaljenih nebeskih tijela čini određene dane i periode povoljne za posebne akcije, ili da znak u kojem je netko rođen određuje njegove odnose s drugim ljudima.

… Netko može pomisliti da u ovo vrijeme široke prosvijećenosti i obrazovanja nije potrebno napadati uvjerenja osnovana na magiji i na praznovjerju. Pa, ipak, astrologija se rasprostire kroz moderno društvo. Nas naročito zabrinjava kontinuirano i masovno objavljivanje astroloških karti, predviđanja i horoskopa, ponekad u vrlo uglednim novinama i časopisima, ili u posebnim izdanjima. To samo doprinosi iracionalizmu i mračnjaštvu. Smatramo da je došlo vrijeme izravno i efikasno osporiti pretenciozne tvrdnje astroloških šarlatana. (Slijede potpisi 186 eminentna znanstvenika).

Proizlazi nedvojben zaključak, do kojeg su došla dvojica više puta citiranih uglednih znanstvenika, Roger B. Culver i Philip A. lanna: “Uvjereni smo da astrologija ne funkcionira. Astrologija se ne može uporabiti za predviđanja bilo koje vrste, niti je u stanju pružiti korisne obavijesti u pogledu osobnosti, zanimanja, zdravlja, ili bilo kojega drugog čovjekova atributa. Pošto smo pretresli većinu dostupnih materijala, ovo nam se čini jedinim mogućim zaključkom.”

Postoje brojne skeptične institucije i pojedinci koji nude između 1000 i 1,000,000 dolara onome tko dokaže suprotno. Do danas je bilo skromnih pokušaja da podignu zamamnu svotu, ali bez uspjeha.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “Horoskop – astrologija i vidovnjaci”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.