Biskupi su nasljednici apostola i po božanskom pravu predvode mjesne Crkve. Služba dijecezanskoga biskupa prestaje smrću, odreknućem, navršetkom 75 godina života, itd. U Rimokatoličkoj Crkvi papa slobodno imenuje biskupe. Prema Zakoniku kanonskoga prava barem svake tri godine biskupi crkvene pokrajine dostavljaju Apostolskoj Stolici popis svećenika prikladnijih za biskupsku službu. To može učiniti i svaki dijecezanski biskup zasebno.

Pri imenovanju dijecezanskoga biskupa ili koadjutora papinski veleposlanik pita tajno i pojedinačno za savjet neke iz Zbora savjetnika, stolnoga kaptola i druge iz svjetovnoga i redovničkoga klera, kao i laike, za mišljenje o pojedinim predloženim kandidatima. Isto tako pita za mišljenje i metropolita, biskupe sufragane i predsjednika biskupske konferencije. Kada prikupi sva mišljenja, izabere trojicu kandidata i njihova imena predlaže Apostolskoj Stolici. Papa bira jednoga od predloženih. Papa može slobodno odabrati i imenovati i nekoga drugog koji nije bio na popisu.

Iako konačni sud o sposobnosti onoga koji treba biti promaknut u biskupsku službu donosi Apostolska Stolica, kan. 378 ZKP-a određuje da se kandidat treba odlikovati čvrstom vjerom, dobrim ponašanjem, pobožnošću, revnošću, mudrošću i ljudskim vrlinama; da uživa dobar glas, da ima barem 35 godina života, a 5 godina svećeništva, da ima doktorat ili magisterij iz Svetoga pisma, bogoslovlja, kanonskog prava ili barem da je stručan u tim znanostima. Apostolska Stolica može odrediti i drukčiji način utvrđivanja prikladnosti nekoga za biskupsku službu. Primjerice, ukoliko papa nekoga osobno poznaje, može ga bez ovoga postupka imenovati biskupom.

Prema Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima u čl. 6 br. 3 piše: Sveta Stolica treba prije imenovanja dijecezanskih biskupa o tome, na povjerljiv način, obavijestiti hrvatsku Vladu.

dr. don Josip Delić

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.