Don Damire, kako naviještati i razgovarati s osobama drugih religija koje su istinski vjernici, a da ih ne uvrijedimo? Posebice me zanima islam.

Poštovani,

zahvaljujem na pitanju. Katolička Crkva smatra da je Isus Krist jedini Spasitelj i Put, Istina i Život. Jednako tako, vjerujemo da je Isus Krist ustanovio Crkvu i da ona ima puninu istine. Glede drugih vjera već i rana kršćanska tradicija je napominjala da i oni imaju „tragove istine“. Sjetimo se da su Pavao i prvi navjestitelji Evanđelja svoje poruke često temeljili na tome da je Isus Krist u potpunosti ispunio tu nadu i istinu koju su oni u tragovima imali u svojim tradicijama.

U dokumentima Drugog vatikanskog koncila Crkva ponovno izražava uvjerenje da je Isus Krist jedini spasitelj. Svi oni koji bez svoje krivnje nisu čuli za Isusovu poruku, a žive po svojoj savjesti koja je glas Božji u nama, mogu postići spasenje, ali Crkva vjeruje i dalje da je Krist jedini posrednik i spasitelj. Crkva je već od ranih apologeta (npr. Justin) na druge religije i filozofske tradicije gledala kao prostore u kojima je Božanska mudrost posijala sjemenke istine na kojima se može graditi divan navještaj kršćanstva.

Ovo trebate imati na umu i napomenuti svojim sugovornicima da je Katolička Crkva otvorena za ekumenizam i dijalog.

Kako se Vaše pitanje odnosi na islam, mislim da će Vam u tome najbolje pomoći citat iz dokumenta „Nostra aetate“ (Deklaracija o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama, Drugog vatikanskog sabora):

Katolička Crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku one Istine što prosvjetljuje sve ljude. Ali ona bez prekida naviješta i dužna je naviještati Krista, “koji je put, istina i život” (Iv 14, 6), u kome ljudi nalaze puninu religioznog života, u kome je Bog sve sa sobom pomirio. Ona stoga bodri svoje sinove da razborito i s ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija, svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote. (NA 1,2)

(…)

Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živome i subzistentnome, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju dan suda, kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudima. Zato cijene moralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom. Budući da je tijekom stoljeća između kršćana i muslimana dolazilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti Sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promiču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude. (NA 1,3)

Da biste bili dobar sugovornik, prvo morate dobro poznavati svoju vjeru. Jedan me čitatelj pitao o čitanju knjiga o drugim vjerama. Odgovorio sam sljedeće:

Poštovani,

zahvaljujem na pitanju. Drago mi je što Vas interesiraju i druge religije i duhovne prakse. Slažem se s Vašim osjećajem da čitanje drugih tematika može utjecati na mišljenje o vlastitoj vjeri. Kod nekih ljudi vlastita vjera jača, a kod nekih slabi. Zbog toga prvo treba poznavati vlastitu vjeru. Graditi svoj odnos s Bogom, svoj odnos s Crkvom (ispovijed, pričest, sv. misa), te svoj odnos s ljudima, čitati duhovnu literaturu te poznavati Katekizam Katoličke Crkve.

Šaljem vam i dva linka na kojima se nalaze pitanja i odgovori vezani uz druge religije. (1), (2).

Zaključak je da se mogu i potrebno je druge vjere proučavati, ali prvo treba biti dobro potkovan u vlastitoj vjeri. Tek kada poznaješ vlastitu vjeru, tada možeš bolje shvatiti tuđu uspoređujući je sa svojom.

Kraj odgovora.

Mislim da sam uspio odgovoriti jednostavno i kratko. Naravno da nikada nećete moći odgovoriti na svako pitanje, no nemojte se zbog toga pokolebati, posumnjati, razočarati. Trebate ostati stabilni i upravo zato potrebna je osobna molitva Bogu, redoviti sakramentalni život, duhovne obnove i zdravo društvo. Ako je Vaš sugovornik ISTINSKI vjernik, tada on može i pričekati nekoliko dana dok ne proučite problematiku o kojoj pričate. Temelj svega je Sveto pismo, Katekizam Katoličke Crkve, Zakonik Kanonskoga prava, dokumenti Drugog vatikanskog sabora i ostalih sabora.

Evo primjerice dva odgovora na koji način možete odgovoriti: (1), (2).

Temelj svega je razgovor u ljubavi, poniznosti i međusobnom prihvaćanju. Ako vidite da Vas netko namjerno provocira i vrijeđa, slobodni ste udaljiti se i prekinuti raspravu, ali pozvani ste oprostiti.

Btb,
don Damir

Izvor: SPAS – studentski pastoral