Što je to kloniranje? To je bespolno umnažanje pojedinoga individuuma. Kloniranje čovjeka bilo bi stvaranje vlastitih potomaka koji bi bili kopije dotičnog pojedinca, jer bi imali potpuno istovjetnu genetsku strukturu. Jednostavno rečeno, dosad su se ljudi rađali od oca i majke, a kloniranjem dijete ne bi imalo oba, nego samo jednoga roditelja. I još više, bilo bi njegova genetska kopija. Dakle, ne bi bilo plod roditeljske ljubavi, nego plod tehničkoga zahvata, što je danas već moguće izvesti (a nismo sigurni da dosad nije i učinjeno).

Negativan stav Crkve prema kloniranju polazi od jasnoga principa, a to je da svaki zahvat u ljudski život mora poštovati dostojanstvo ljudske osobe. Da pojednostavimo, osnovno je pitanje ima li tko pravo manipulirati ljudskim životom? Ako, prema Božjem zakonu (i prema Deklaraciji o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda) nitko nema pravo ubiti čovjeka, to jest učiniti da se ljudski život prekine na nenaravan način, onda nitko nema pravo učiniti da ljudski život nastane na nenaravan način, to jest na neljudski način, jer se to protivi dostojanstvu ljudske osobe. Naravni način čovjekova postanka je sjedinjenjem muža i žene, u ljubavi. Nije, naime, problem što se sve može učiniti, nego je li to moralno, kamo vodi?

Tu se mogu pribrojiti i moralne dileme gledom na druge eksperimente s ljudima. Crkva jasno uči: Obmana je proglašavati moralnu neopredjeljenost (neutralnost) znanstvenog istraživanja i njegove primjene. S druge pak strane usmjeravajuća mjerila ne mogu se izvesti ni iz puke tehničke učinkovitosti ni iz koristi koja može proizlaziti… Znanost i tehnika po vlastitom unutrašnjem značenju zahtijevaju bezuvjetno poštivanje osnovnih mjerila ćudoređa, moraju služiti ljudskoj osobi, njezinim neotuđivim pravima, njezinom istinskom i cjelovitom dobru u skladu s Božjim naumom i njegovom voljom (KKC 2294).

dr. don Ante Mateljan

Preuzeto iz knjige “Vjera u pitanjima”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.