U mojoj župi ima karizmatskih pojava molitve u jezicima i to već od prije trideset godina kad je u ovoj župi dr. Ivančić sudjelovao u misijskoj obnovi, a sada ih ima preko dvadeset. Dakle, nisam protiv karizmatika. Moje se pitanje odnosi na istinitost tih pojava. Poznato je da su te pojave najprije u novo vrijeme nastale u protestantskim zajednicama, pentekostalnim i drugima u Americi. Budući da ni čudesnih pravih ozdravljenje nema u drugim kršćanskim crkvama, jer ne uživaju puninu crkvenosti te bi čudesna djela upućivala ljude na istinitost tih crkava što Bog ne može učiniti jer bi time ljude zavodio. Naravno da su i karizmatske pojave nešto nadnaravnog, da ne kažem čudesnog. Zašto su se te pojave u novije vrijeme najprije javile u protestantskim zajednicama? Poznato je da te zajednice žude za čudesnim ozdravljenjima te određene zdrave ljude proglašavaju bolesnima da bi ih mogle na svojim velikim skupovima proglasiti ozdravljenima. Zato bi i pojava govora u jezicima u tim zajednicama bila zapravo zavođenje ljudi da se radi o pravoj Crkvi i da ne traže drugu, što svakako Bog ne može učiniti, jer bi zavodio ljude na neistinu.

Molim da mi se odgovori na pitanje: Jesu li karizmatičke pojave kod protestanata prave i ako su prave kakva je onda poruka Božja nama u Katoličkoj Crkvi?

Prije svega treba istaknuti da karizmatski pokret koji se danas velikom brzinom širi u Katoličkoj Crkvi nije nastao od protestanata, nego se pojavio u Katoličkoj Crkvi. Nije istina da su karizmatske pojave nastale u novije vrijeme, tj. da je sve počelo s protestantima. Novi katolički karizmatski pokret povezan je sa starim karizmatskim pokretom. I on je oduvijek bio sastavni dio Crkve i kao takav ne donosi Crkvi ništa novo već je želi podsjetiti da treba na vidjelo izaći ono staro.

O prisutnosti karizmatskih pojava, daru jezika, tumačenju jezika, proroštva, daru ozdravljanja, čudesa u svojim propovijedima i katehezama govori naširoko već sveti crkveni otac Ivan Zlatousti (4. st.). On je napisao sto poglavlja o značenju karizmi Duha Svetoga i kako ih koristiti 1. I drugi crkveni oci Istoka i Zapada pisali su o tome. Da razumijemo karizmatski pokret i očitovanje Duha Svetoga danas, trebali bismo više proučavati crkvene dokumente i učenje crkvenih otaca. Tada bismo razumjeli da su to protestanti preuzeli od katolika, a ne obratno.

Dakle, Katolička Crkva ima puninu Istine od koje su drugi uzeli ponešto i s tim nastavili živjeti. Netko može imati puninu, ali ne živjeti tu puninu, a netko može imati mrvice koje padaju sa stola te punine, kao žena Kananejka, pa ih jako dobro iskoristiti te se dogodi čudesno ozdravljenje. Ta žena nije bila Izraelka, a Bog je uslišao njezine molitve. Ne vidim razloga zašto Bog ne bi uslišao iskrene molitve nekatolika.

Punina se ne može postići ako ne dopustimo da nas Bog zahvati. Punina znači ne gušiti Božju inicijativu, dopustiti Bogu da govori i djeluje i govoriti fiat na ono što Bog traži. Uz to je, međutim, vezano neprestano razlučivanje i provjeravanje duhova. Svi moramo učiti razlučivati svaki dan dolazi li neki pokret od Boga, od nas ili od neprijatelja. Tko to ne radi, može zalutati, biti katolik na papiru, a u stvarnosti se npr. baviti okultnim praksama, krađom imovine i preljubom. On nije upoznao Boga iako se rodio u punini istine katoličke vjere. To je kao kad se netko rodi u bogatoj obitelji pa zakopa svoje talente, a s druge strane neki siromah radi marljivo s onim što ima pa postigne dvostruko i na kraju stostruko.

Protestanti nemaju puninu, ali ako netko od njih iskreno moli, Bog će mu pomoći. Naravno, najbolja kombinacija je posjedovanje punine i upotreba svojih talenata koje imamo: imati mnogo, raditi mnogo i umnožiti talente u što većoj mjeri. To bi za katolike značilo da shvate što imaju i da po tome žive.

Jedan obraćenik s kalvinizma na katolicizam kaže ovako: “Katolici koji ne poznaju svoju katoličku vjeru, odlaze k protestantima, a protestanti koji upoznaju katoličku vjeru, postaju katolici. Integracijom karizmatika, Crkva je vjernike zadržala.”

Zloporaba ima svugdje. U Katoličkoj Crkvi ima zloporaba npr. u dijeljenju ili primanju sakramenata. U protestantskim crkvama ima također zloporaba. Ozdravljenjima se može manipulirati kao i svim drugim stvarima i pojavama na ovome svijetu. No to ne znači da nema autentičnih ozdravljenja, nego da moramo svaki dan razlučivati što je autentično, a što ne, i to po plodovima ih trebamo prepoznati. Trideset godina dara jezika dovoljno je dugo razdoblje da se vide plodovi kod Vaših župljana.

Dakle, karizmatske su pojave kod protestanata (iako nemaju puninu) istinske jer Duh Sveti nije ograničen. On neprestano radi. Kada čujemo da Duh Sveti djeluje preko protestanata, to nama treba biti poticaj i poruka da se i mi otvorimo Duhu Svetom i njegovim karizmama u punini. Kada bismo mi katolici koristili puninu istine, protestanti bi se vratili u krilo Katoličke Crkve. Oni nam mogu biti ispit savjesti da u životu ne smetamo Duhu Svetom da djeluje preko svakoga od nas.

dr. sc. fra Ivo Pavić

S dopuštenjem preuzeto iz časopisa Book

1 Isusovac Giuseppe Bentivegna preveo je tekstove Ivana Zlatoustog s izvornoga grčkoga jezika na talijanski. Cento capitoli su Spirito Santo e carismi, insegnamenti di San Giovanni Crisostomo, RnS, Roma 1999.