Je li pobačaj dopušten kad je ugrožen život majke?

Je li pobačaj dopušten kad je ugrožen život žene, odnosno kad ga dijete ugrožava?

Poštovana,

Crkva smatra da ljudsko biće nastaje začećem, zato na svaki hotimičan pobačaj gleda kao na ubojstvo nevinog ljudskog bića i smatra ga apsolutno moralno nedopustivim. Jedini slučajevi u kojima se može abortus smatrati „dopuštenim“ su oni slučajevi u kojima se radi o „činu s dvostrukim učinkom“. Naime, radi se o tome da je abortus (neželjen!) posljedica nekog drugog čina koji je po sebi dobar. Pojasnit ću to podrobnije. Katolička tradicija uvažava činjenicu da trudnoća može prouzrokovati neizbježnu prijetnju po život majke, a time i djeteta. Tada se može reći da se trudnoća zakonito moralno može prekinuti. Dakle, radi se o želji spašavanja života koji za neželjenu posljedicu ima prekid života zametka koji bi ionako bio prekinut. Takav oblik pobačaja može se u katoličkoj moralnoj tradiciji pojaviti u dva konteksta. Samo u ova dva slučaja dopušteno je djelovati u skladu s načelom „čina s dvostrukim učinkom“:

1.   Ako se radi o teškoj medicinskoj bolesti koja bi neizbježno uzrokovala smrt majke i ploda – npr. kad trudna žena oboli od bolesti koja je lokalizirana na uterusu. 

Primjer: Može se dogoditi da je u uterusu karcinom, a u njemu se nalazi embrij. Trudnoća je relativno rana i liječnik prognozira da će se rak s vremenom proširiti i ubiti majku, a zajedno s njom i dijete. Ako nije moguć „partus prematurus“, tj. prijevremeni porod, djeluje se invazivno, tj. odstranjuje se uterus. Ovim činom se spašava život majke, jer ako se to ne učini, moguća je smrt i majke i djeteta. Ovdje vidimo primjenu čina s dvostrukim učinkom. Prema tome, uvjeti za ovaj čin su:

• liječnik koji djeluje treba biti terapeut koji brine o prvom načelu medicinske etike: zaštita života i želi spasiti život koji se može spasiti; nakana liječnika mora biti moralno prihvatljiva (ne smije htjeti činiti nešto protivno moralu i temeljnim načelima medicinske etike);
• loš učinak (eliminiranje fetusa) ne smije biti sredstvo za postizanje dobrog učinka (spas majke), nego moraju biti istovremeni, tj. u istom vremenu se čini čin koji prouzrokuje dvije posljedice;
• mora postojati adekvatan razmjer između vrijednosti koje su u igri, tj. ne može se tražiti zdravlje, a riskirati život, nego vrijednosti moraju biti adekvatno proporcionalne (život majke i život djeteta).

2.   Ako se radi o izvanmateričnoj trudnoći. 

Nekada se plod ugnijezdi u jajovodu i s razvojem embrija, fetusa, majka je izložena smrti jer jajovod nije predviđen za razvoj ploda. Zato se ovdje može djelovati u skladu s načelom čina s dvostrukim učinkom: jer ukloniti jajovod (dio jajovoda), znači spasiti život majci, a loš učinak znači lišiti fetus života koji bi ionako umro, jer se ne razvija u maternici.

U ova dva slučaja spašava se život majke i čin je u sebi dobar, samo što proizvodi i jednu duboko neželjenu posljedicu a to je smrt ploda. Također, u ova dva slučaja ne ide se za tim da se ukloni plod nego maternicu, odnosno jajovod. Želim naglasiti da eliminacija ploda nije sredstvo za spašavanje majke nego neželjeni učinak. U tom smislu, ova dva postupka se ne mogu nazivati pobačajem.

Btb,

don Damir Stojić