PITAJTE SVEĆENIKA

‘Don Damire, kako se trebamo ponašati kada smo u posjetu pravoslavnoj ili protestantskoj crkvi?’

Lijepo je upoznavati baštinu naše (nažalost) odijeljene braće…

Foto: Shutterstock.com

Kako bi se katolici trebali ponašati prilikom posjeta pravoslavnoj ili protestantskoj crkvi? Hvala.

 

Hvaljen Isus i Marija!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Lijepo je upoznavati baštinu naše (nažalost) odijeljene braće, a posebno je to potrebno ako se oni nalaze među nama bliskim osobama ili su prisutnije u našem kraju.

Prilikom ulaska u pravoslavni hram, uobičajeno je pristupiti tetrapodu (stoliću smještenom na sredini) te cjelivati tamo izloženu ikonu na sljedeći način: nakon dva duboka naklona i križanja (s tri prsta, najprije na desno, pa na lijevo rame) cjeliva se ikona, a zatim se čini još jedan naklon i križanje. Zatim se odlazi na desnu stranu (muškarci) ili pak na lijevu (žene). Suknja i veo za žene su dobrodošli. Ovo možemo ujedno smatrati istočnom zamjenom za poklecanje pred Presvetim, budući da se i ovo klanjanje odvija ravno pred oltarom na kojem je svatohranište (iako se ne vidi, budući da je zaklonjen ikonostasom).

Tijekom liturgije najčešći su odgovori puka “Gospodi, pomiluj” (odgovor na zazive jektenije, odnosno litanije), te “amin” (na kraju molitava, koje redovito imaju trojstveni, glasno pjevani završetak). Na svaki spomen Presvetog Trojstva vjerni se križaju (uz mali naklon glave).

Nije uobičajeno sjedenje tijekom Euharistije, makar sa strane postoje stasidije na koje se obično naslone stariji, a može se u slučaju potrebe na njih i sjesti.

O pričesti u Pravoslavnoj Crkvi Zakonik kanonskog prava propisuje:

“Kad god to traži potreba ili savjetuje istinska duhovna korist i samo ako se izbjegne pogibelj zablude ili ravnodušnosti, vjernicima kojima fizički ili moralno nije moguće doći do katoličkog služitelja dopušteno je primiti sakramente pokore, euharistije i bolesničkog pomazanja od nekatoličkih služitelja čije Crkve imaju valjane spomenute sakramente.”

Međutim, kod nas teško da ne bi bilo moguće doći do katoličkog služitelja. Nadalje, po svemu sudeći pravoslavnima ne bi bilo pravo kada bi saznali da se katolik kod njih pričestio. Stoga to ne preporučujem.

Ipak, može se primiti blagoslovljeni kruh koji se dijeli na kraju (“nafora”, “antidor”). Vjernici prilaze svećeniku, cjelivaju ikonu i križ u ruci svećenika, zatim primaju komadić nafore. Na pozdrav “Hristos posredi nas” odgovara se “jest i budet”; na “Hristos se rodi” – “Voistinu se rodi”; na “Hristos voskrese” – “Voistinu voskrese”.

Što se tiče protestantskih službi, one se međusobno razlikuju kao i zajednice koje ih slave. Ipak, one pripadaju kršćanskoj baštini zapadnog obreda i proizišle su iz rimokatoličke liturgije, pa bi stoga ono što se tamo zbiva trebalo biti vrlo poznato i blisko. Po ulasku u crkvu i izlasku iz nje mogao bi biti prikladan naklon prema oltaru (nema Presvetog da bi se pokleknulo, ali sigurno je Riječ Božja izložena). Pričest katolika na ovim službama nije moguća, budući da reformirana braća nisu sačuvala cjelovito otajstvo Euharistije, odnosno njihovi službenici nemaju vlast svetoga reda pretvarati kruh i vino u Tijelo i Krv Kristovu.

Btb,
don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. siječnja 2019.

Možda vam se svidi