Obraćam vam se za pomoć jer ne znam više što da radim i što mi se događa. U molitvi su mi počele dolaziti na pamet bogohulne misli, pa čak i bludne. Osjećam se užasno jer ih uopće ne želim, niti mi je jasno kako takve misli mogu i postojati u mojoj glavi i često imam grižnju savjesti. Svaki put kažem Isusu kako ih se odričem, ali one opet dolaze, tako da više ne mogu ni moliti. Ne znam kako da se s tim nosim. Molim krunicu i devetnicu Božjem milosrđu, ali i tad su prisutne kao i pomisao da za mene zbog tih misli više nema spasa. Nastojim tome ne pridavati pažnju i ne dopustiti da me zaokupe te ih ispovijedam, ali one se opet vraćaju (čak i u crkvi), pa se pitam jesam li normalna. Također, sveta pričest mi daje duhovnu snagu da se nosim s tim, ali ne znam smijem li se pričestiti ako imam te misli.

Ovo što proživljavaš jesu kušnje. To je neprijateljevo djelovanje koje Gospodin dopušta da bi se ti još više ukorijenila u Njemu i s njegovom pomoći, nadvladala te kušnje i napredovala u duhovnom životu. Netko tko prođe takvo čišćenje, takvu borbu, postaje puno odbojniji prema grijehu, svjesniji svoje slabosti i neprijateljskog djelovanja i zahvalniji Gospodinu koji nas od ropstva grijeha spašava. Također, treba biti svjestan onoga što kaže Apostol: “Tȁ vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1 Kor 10, 13).

Ne samo da takve misli nisu grijeh, nego su i velika milost, jer Gospodin ne uvodi u takvu borbu nekoga tko za nju nije spreman.

Grijeh je samo pristati uz napast. Ponekad se osoba zbuni i ne može razlikovati napast od grijeha jer razmišlja – “Pa ako je ovo u mojoj glavi, onda je valjda moje i ja sam za to odgovorna”, međutim, nije tako. Dok god ti takve misli ne želiš, a kada dolaze tjeraš ih, ne brini se. Istina, što brže reagiraš, znači da si duhovno budnija i snažnija, ali ako ti i treba koji trenutak da shvatiš i reagiraš – nemoj se zbog toga uznemiravati.

Stoga ti zadrži poniznost i sabranost i kada ti se to dogodi, pomoli se, predaj to Gospodinu, zamoli ga za snagu da se možeš ubuduće još snažnije oduprijeti i nastavi dalje vedro i mirno. Sveti Franjo Saleški kaže da što smo ponizniji, to se manje čudimo svojim slabostima, a tu spada i podložnost đavolskim iskušenjima.

Razmisli da je cilj neprijatelja upravo da te odvrati od Boga – da te navede da misliš da ti nema spasa i da te spriječi da se pričešćuješ. Sveti Ignacije kaže da uvijek kada vidimo smjer đavolskog djelovanja, mi trebamo činiti – upravo suprotno! Dakle, ti budi uvjerena da ti itekako ima spasa, da su te napasti tu za tvoju izgradnju, a ne za propast, i slobodno se pričešćuj ako si ispovjedila teške grijehe. Usput rečeno, ako si malo sporija u odbijanju tih napasti, to nipošto ne znači da si u teškom grijehu!

Mogla bi razmisliti o tome da si pronađeš duhovnika, s kojim bi redovito razgovarala o svom duhovnom životu, koji bi te ubuduće pratio i savjetovao, jer duhovni je život pun takvih izazova u kojima nam pomoć sa strane puno znači. Nije loše ni potražiti stručnu pomoć psihologa pogotovo onog koji je u vjeri, koji će zasigurno znati kako najbolje pomoći. Jer taj proces traje, i iziskuje puno vremena i rada na sebi, stoga bi ovakva stručna pomoć zasigurno bila plodonosna.

Samo hrabro, Bog te ljubi!

Btb,

don Damir Stojić

SPAS | Bitno.net