Dragi don Damire, zanima me: ako je Sotona bio desna ruka Bogu, zašto je otišao iz raja ako su ondje beskrajna ljubav, milost i spokoj? Nije mi jasno kako su ostali anđeli mogli poslušati Sotonu? Kako je to moguće? Stalno mi prolazi kroz glavu da onda raj i nije baš tako prekrasan kada i tadašnji anđeli odlaze iz njega. I još me jedno pitanje muči. Često od svećenika čujem na misi da, kad smo zločesti, sveci pate zbog nas. Zašto pate ako su u raju beskrajna ljubav, spokoj i mir i ondje nema patnje? Moram napomenuti da me ovo jako muči još od dana kada sam bila jako mala.

Puno hvala na odgovoru!
Ivana

Draga Ivana,

Bog je anđele podvrgnuo kušnji njihove vjernosti i poslušnosti, kao što je to učinio i s prvim ljudima i kao što svi mi do danas dolazimo u određene kušnje. Slobodna se volja pokazuje ponajbolje upravo u takvim situacijama: kada osoba ima priliku sagriješiti, pa i neke razloge da sagriješi, odnosno neke (makar prividne) koristi od grijeha. Tada se pokazuje hoće li predanje Bogu, vjera u njegovu apsolutnu istinu i ljubav prevladati ili neće. Tada se vidi je li odanost Bogu ograničena samo na one situacije kada to meni odgovara (to onda i nije odanost Bogu, nego meni samom) ili u meni djeluju nadnaravne kreposti vjere u Boga koji ne može prevariti, nade da će njegova mudrost i pravednost sve okrenuti na dobro i ljubavi koja „ne traži svoje“, kako kaže sveti Pavao u Hvalospjevu ljubavi (usp. 1 Kor 13).

U čemu se sastojala ta kušnja, ne znamo sa sigurnošću. Jedna stara i dosta potvrđena crkvena predaja smatra da se radilo o tome da su anđeli trebali prihvatiti služenje čovjeku, koji je od njih po naravi niži. Tada je Lucifer, s ostalim anđelima koje je pridobio za svoju stvar (duhovnom komunikacijom koju ne možemo do kraja shvatiti), stupio u pobunu koja se sažeto označava riječima Non serviam – Neću služiti. Bit te pobune bila bi u neprihvaćanju Božjega načela da što je netko uzvišeniji, to se više treba poniziti u služenju drugima – sam Bog je na nenadmašiv način ostvario to načelo u utjelovljenju i križu svoga Sina. Što se tiče patnje svetih, ispravno primjećuješ da to ne odgovara stanju njihova blaženstva. Međutim, sveti ne pate izravno, nego su-pate s nama, suosjećaju u našim patnjama koje pak imaju svoj izravan ili neizravan uzrok u grijehu. Tako se ostvaruje ono iz Poslanice Korinćanima: „Kad trpi jedan ud, trpe svi udovi“ (1 Kor 12,26).

Btb

don Damir

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Don Damir odgovara”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.