Petar

»Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: ‘I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.’ On zanijeka: ‘Niti znam niti razumijem što govoriš.’ I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: ‘Ovaj je od njih!’ On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: ‘Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!’ On se tada stane kleti i preklinjati: ‘Ne znam čovjeka o kom govorite!«

Vidno izmučen Isus doveden je u jedno od dvorišta. Tada se Isus okrenu i pogleda Petra. Pogledi su im se sreli. Petar je htio okrenuti glavu, ali nije mogao odvojiti pogled od njega, od onoga koga se upravo odrekao. On je tako dobro poznavao Isusov pogled; to je isti pogled kojemu se ne može odoljeti i koji je odredio Petrov poziv, koji je jednoga dana popratio riječi: ‘Evo moje braće. Mojih sestara. Moje majke. To je pogled pod kojim je zadrhtao on, Šimun, kada je pokušao udaljiti križ s Isusova puta. To je ljubazni pogled upućen bogatom mladiću koji nije imao snage ostaviti bogatstvo i slijediti ga. Pogled zamagljen suzama pred Lazarovim grobom… Petar je tako dobro poznavao taj pogled Spasitelja! Isusov pogled spriječio je Petra da padne u očaj. Bio je to pogled ohrabrenja u kojemu je Petar prepoznao razumijevanje i opraštanje. Sigurno ga je podsjetio na prispodobe o dobrome pastiru, rasipnome sinu i izgubljenoj ovci!

Gospodin je gledao i Judu, želio ga je ohrabriti na povratak oslovivši ga u trenutku izdaje imenom i nazvavši ga prijateljem. »Prijatelju! Zašto si došao?« Juda se nije pokajao u tome trenutku, ali se pokajao kasnije: »Videći da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka.« Kakve li razlike između Petra i Jude! Obojica su (na različite načine) iznevjerili Gospodina. Obojica su se pokajali. Petar je, unatoč nijekanju, postao stijena na kojoj počiva Kristova Crkva sve do kraja vremena. Juda je »otišao i objesio se«.

Obično ljudsko kajanje nije dovoljno; ono stvara tjeskobu, obeshrabrenost i očaj. Uz Krista, naprotiv, kajanje se pretvara u radosnu bol jer vraća izgubljeno prijateljstvo. Petar je, preko kajanja zbog svoga nijekanja, u trenu opet bio kraj Gospodina, bliže nego ikada prije. Iz njegovih nijekanja rodila se vjernost koja će ga odvesti do mučeništva.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan)

[facebook]Ako ne želiš propustiti sutrašnju poticajnu meditaciju klikni like[/facebook]