Što učiniti kada pomislimo da smo promašili svoj poziv: bračni, svećenički, redovnički, profesionalni?

Na ovo pitanje, s kojim se u vrijeme stalnih promjena i nestalnih vrijednosti, bori sve veći broj ljudi odgovor je na portalu Aleteia pružio o. Michael Rennier.

“Kao svećeniku, ljudi mi ponekad dolaze s pitanjem jesu li možda promašili svoj bračni poziv i time izgubili priliku za sreću. Ne znaju kako krenuti dalje te su zarobljeni osjećajem žaljenja. Jedna od najvećih krjeposti je nada koja nas drži motiviranima i nadahnutima, ali pravi je izazov nadati se kada život ne ispadne onako kako smo planirali.”

Sličan strah moguć je i kod onih koji razlučuju neki duhovni poziv. Otac Rennier navodi kako u njihovoj zajednici posvećenoj tradicionalnoj liturgiji postoji poveći broj mladića i djevojaka koji traže savjet o odabiru životnog poziva.

“Uvijek im kažem da ne budu tjeskobni – Bog će ih dovesti na pravo mjesto u pravo vrijeme, ako ostanu otvoreni i pažljivo osluškuju njegov glas. Također im kažem kako nije loša ideja istražiti sve mogućnosti, makar kako bi bili sigurni da određeni pozivi nisu za njih. Tako je njihova odluka informirana.”

No što ako smo odabrali pogrešno (ili barem tako mislimo)?

“Vjerujem da Bog svakoga od nas poziva na određeni poziv, ali čak i ako kasnimo s prihvaćanjem ili ga u potpunosti propustimo, On nam naše slabosti ne uzima za zlo. Čak i ako nam se čini da smo propustili svoj prvotni poziv, možemo dobiti novu šansu, a Bog također može otvoriti nove putove i načine da ga pronađemo. Budimo svjesni da je njemu od vječnosti poznato kako će naša sloboda reagirati u susretu s njegovom milošću. Na Adamov i Evin pogrešan izbor slobode, Bog je odgovorio najvećim obećanjem – našim Spasiteljem”, poručuje svećenik te navodi stvarni primjer nekih mladića koji su na pritisak roditelja odustali od bogoslovije.

“Danas ih je Bog blagoslovio drugačijim putevima te su sretno oženjeni. Vjerujem da Bog ima plan za svakoga, ali kada se oni izjalove, Bog radi kako bi nas ponovno vratio na put radosti. Bogu nije plan osuditi svoju djecu na frustraciju i tugu.”

“Put do mog vlastitog poziva bio je dug i zamršen, toliko da i sam ponekad zaboravim sve pojedinosti. U mnogim sam trenucima mislio da sam promašio svoj poziv. No kroz godine sam naučio mudrost stare izreke da Bog piše ravno krivim crtama. Ako sam ja uspio – može svatko.”

U nastavku je o. Michael Rennier dao nekoliko savjeta koji mogu pomoći u razlučivanju poziva.

1. Ne planiraj – razlučuj.

Kad se previše držimo vlastitih planova, lako se može dogoditi da se zalijepimo za neku pogrešnu ideju i time zatvorimo oči pred drugim mogućnostima. Odbaci unaprijed smišljene planove i razlučuj. Moli, slušaj i budi otvoren. Naš Bog je Bog novih početaka. Ako misliš da si promašio svoj poziv, možda će ti On dati uvid u novi – ili će ti pokazati da zapravo nisi ništa propustio.

2. Ne živi u prošlim žaljenjima.

Ne možemo stalno razmišljati o putevima kojima nismo krenuli. Također, nije točno da su svećeništvo i brak jedini mogući pozivi. Svatko od nas ima svoj poziv – ovdje i sada. Možda je tvoj poziv trenutno biti najbolji radnik koji možeš biti, najbolji sin ili kći, roditelj, prijatelj, vjeroučitelj, umjetnik, vrtlar, učitelj, ribar…

3. Možda svoj poziv uopće nisi promašio.

Poteškoće, prepreke ili patnja ne znače nužno da si na krivom putu. Možda ti se ponekad čini da bi život bio bolji da si donio drugačiju odluku – ali to je samo iluzija. Premda čvrsto vjerujem da poziv pridonosi dubljoj radosti, svaki poziv ima svoje borbe i izazove. Zapamti, sreća ne znači život bez napora ili borbe – najbolji plodovi uvijek zahtijevaju trud.

Ponekad osjećamo ogroman pritisak da ne promašimo svoj poziv. Istina je da je taj pritisak prevelik.

Zato zapamti: Bog uvijek želi najbolje za svoju djecu te nas nikada neće prepustiti besmislu. Znajući to, ne moramo se toliko brinuti o pronalasku poziva. Budemo pažljivi i otvoreni jer nas Bog uvijek poziva da idemo dalje.