SLIKA KRŠĆANSKOG ŽIVOTA Naopako okrenuto stablo sv. Augustina ili kako donositi obilne plodove Duha u svijet Hans Urs von Balthasar je inzistirao na tome da je molitva zapravo plodonosnija od bilo kojeg izvanjskog djelovanja u koje bismo se mogli uključiti dr. Richard Clements/Word on Fire Podijeli: Foto: Heinonlein, CC BY-SA 4.0/Wikimedia Commons Jedna od slika kršćanskog života koju je koristio sveti Augustin bila je naopako okrenuta voćka. To stablo ima svoje korijene na nebu i raste s lišćem i granama koje vise prema zemlji, a njegov je plod dostupan za dobrobit svih. Svatko od nas pozvan je biti ta naopako okrenuta voćka. Svatko od nas pozvan je donositi plodove za kraljevstvo Božje i na dobrobit bližnjih. Naopako okrenuto stablo ima svoje korijene u nebu, jer je krajnji izvor naše plodnosti Bog. Što su naši životi dublje ukorijenjeni u Bogu i što više dopustimo Duhu Svetom da bude „sok” koji teče „arterijama našega stabla”, to ćemo više ploda donijeti za kraljevstvo. Moguće je da je zemaljska inspiracija za metaforu o „naopako okrenutoj voćki” svetog Augustina bilo stablo baobaba, koje raste na Madagaskaru, u kopnenoj Africi, na Arapskom poluotoku i u Australiji. Jedan od nadimaka za stablo baobaba i jest „stablo okrenuto naopačke”, djelomice zato što njegove grane često izgledaju kao korijenje koje seže prema nebu. Zanimljivo je da je stablo baobaba poznato i kao „stablo života”, što dodatno pojačava značenje ove metafore vezano za kršćansko učeništvo. Nadimak baobaba „drvo života” nadahnut je s nekoliko njegovih glavnih karakteristika: Masivno deblo baobaba može pohraniti ogromne količine vode, što ga čini važnim izvorom vode tijekom sušnih razdoblja. Sposobnost baobaba da skladišti vodu također mu omogućuje proizvodnju plodova bogatih hranjivim tvarima, čak i u razdobljima s malo kiše ili bez nje. Veliki broj životinja ima hranu, vodu i sklonište zahvaljujući stablu baobaba. Baobabi mogu imati dug životni vijek (ponekad prežive tisućama godina), što ih čini prikladnim simbolima otpornosti i života. Hans Urs von Balthasar u svojim se djelima pozivao na sliku svetog Augustina o naopako okrenutome stablu, a duhovnu plodnost učinio je središnjom temom svoje teologije. Mnogi današnji kršćani skloni su razmišljati o našoj „plodnosti” kao Kristovih sljedbenika prvenstveno u smislu izvanjskih djela, poput dobrovoljnih priloga ili rada usmjerenog na društvenu pravdu. Iako bi se Balthasar sigurno složio da su takva djela izuzetno važna, on je svoje komentare o duhovnoj plodnosti odlučio usredotočiti na dva druga potencijalna izvora – izvore koje neki danas možda ne uzimaju toliko u obzir: molitvu i patnju. Balthasar je inzistirao na tome da je molitva zapravo plodonosnija od bilo kojeg izvanjskog djelovanja u koje bismo se mogli uključiti. Jednom je opisao kršćansku molitvu kao „otvorenu ustavu, koja pušta vodu nebeske milosti da teče u svijet”. Kao taj kanal milosti, kao taj kanal Božje snage i ljubavi koja se izlijeva u svijet, molitva može uroditi s mnogo više duhovnog ploda nego bilo koje naše vanjsko djelovanje i napor. Balthasar je iznio sličan argument u vezi s patnjom, tvrdeći da je kršćanska patnja „barem jednako plodonosna za spasenje svijeta” kao i bilo koja vanjska aktivnost. Patnja koju prikazujemo za dobrobit Božjeg kraljevstva, ili za drugu osobu, ili za bilo koju drugu duhovnu nakanu svoju plodnost crpi iz svojega sudjelovanja u Isusovoj otkupiteljskoj muci: „[Isus] uključuje istinsku kršćansku patnju – bilo da se radi o duhovnoj patnji, bolesti, mučenju, ili mučeništvu podnesenom za Krista – u otkupiteljsku plodnost svoje pomirbene muke. Budući da je Isusovo postojanje postojanje-za, a njegova muka patnja-za, sve što je pretrpljeno u nasljedovanju i usredotočenosti na njega obilježeno je tom svrhom – otkupiteljskom plodnošću („Svjetlo riječi”). Jedan od najljepših aspekata Balthasarove rasprave o duhovnoj plodnosti nalazi se u njegovom naglašavanju činjenice da Bog može primijeniti duhovne plodove naših dobrotvornih djela, naših molitava, naše patnje, itd., u cijelom vremenu i prostoru – u općinstvu svetih. Zato u ovome životu ne možemo uvijek znati kakvi su plodovi naših djela, niti možemo na bilo koji konačan način izmjeriti plodnost tih djela. Za sada se često jednostavno moramo pouzdati u to da će Bog razdijeliti te plodove ljudima, mjestima i vremenima kojima su oni najpotrebniji. Ali u budućem životu – uvjerava nas Balthasar – Bog će nam doista otkriti sve plodove naših napora, a ti će nas plodovi, kako kaže Balthasar, „zadiviti poput najvećega blaženstva”. Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana. Podijeli:
NOVI HRVATSKI PRIJEVOD Ekskluzivno objavljujemo proslov mons. Dražena Kutleše novom prijevodu Biblije
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (3) Kršćanski govor o patnji i smrti – izlaz iz začaranog kruga očaja i beznađa
NOVA RECENZIJA Prolog pjesmarice Boba Dylana: novo izdanje ‘The Bootleg Series’ kao dokument početka jedne velike glazbene priče
TONČI MATULIĆ O EUTANAZIJI (2) Od individualizma do indiferentizma: Zašto kultura života uzmiče pred kulturom smrti?