Za većinu katolika samački život je prijelazno stanje tijekom mlade odrasle dobi, koje vodi do braka, svećeništva ili posvećenog života. Ali za sve veći broj mladih ti tradicionalni pozivi izgledaju nedostižni.

Kao samac katolik u svojim ranim tridesetima često sam se borio s obeshrabrenjem. Nikada nisam osjetio svećenički poziv, a iz raznih praktičnih razloga, posvećeni život ili brak za mene u ovom trenutku nisu održive opcije. Često sam upadao u zamku uspoređujući se s oženjenim prijateljima i poznanicima u vjerskom životu koji izgledaju ispunjeni, koji izgledaju kao da su sredili svoj život. Bilo je dana kada sam gotovo očajavao hoću ikada pronaći svoj pravi poziv. Borio sam se s poraznim osjećajem neuspjeha, nedostatnosti i usamljenosti.

U presudnom trenutku ove bitke pročitao sam apostolsku pobudnicu pape Franje mladima „Christus Vivit – Krist živi”, u kojoj se Sveti Otac izravno suočio s pitanjem samačkog života: „Za one koji nisu pozvani na brak ili posvećeni život, uvijek treba imati na umu da je prvi i najvažniji poziv onaj koji smo primili u krštenju. Oni koji su samci, čak i ne po vlastitom izboru, mogu ponuditi posebno svjedočanstvo toga poziva kroz vlastiti put osobnoga rasta.”

Iako sam već prije ozbiljno razmišljao o ovoj mogućnosti, bio sam poučen Papinim suosjećajnim uvjeravanjem da, iako možda nije poziv u konvencionalnom smislu, predani samački život može biti legitiman put do svetosti. Riječi ohrabrenja Svetog Oca ostavile su u meni obnovljen osjećaj mira i svrhe. Bog za mene ima određenu misiju koju moram izvršiti, a moje samačko sadašnje stanje moglo bi biti ključno za ispunjavanje ovog zadatka, kakav god on bio.

Ono što sam naučio čitajući “Christus Vivit” jest da razlučivanje i življenje Božje volje za naš život mora biti naša glavna briga, inače „vrtlog ovoga svijeta može vas natjerati da krenete putem bez pravog smisla, bez smjera, bez jasnih ciljeva, i tako osujetiti mnoge vaše napore”. Moja iskustva s osamljenošću i besciljnošću naučila su me da postoji nekoliko općih načela kojima se samci mogu obratiti kao učinkovitim sredstvima za hodanje putem koji nam je Gospodin zacrtao.

Prvo, bitno je njegovati odnos s Isusom Kristom. Možemo ga susresti kroz sakramente, Sveto pismo i molitvu. Uveo sam ustajanje dodatno ranije svakoga jutra kako bih posvetio vrijeme tihoj molitvi i proučavanju Biblije. Osobito su mi ljepota i snaga knjige Psalama pomogle da se osjećam sjedinjenijim sa životom Crkve. Uostalom, svećenici i redovnici svaki dan mole psalme u Božanskom časoslovu. Sjeti se također da te Blažena Majka, tvoj anđeo čuvar, i svi sveci također čekaju da zatraže njihove molitve i zagovor. Kao dio Kristova Mističnog Tijela, ohrabruje me što znam da nikada nisam sam!

Drugo, iako slobodni ljudi poput mene imaju više slobode i kontrole nad svojim vremenom, ovaj dar također dolazi s ozbiljnim odgovornostima. Bog želi da svoje vrijeme i talente koristimo za dobrobit drugih. Uostalom, pozvani smo nasljedovati svojega Gospodina, koji „nije došao da bude služen, nego da služi” (Mt 20,28). Ako zakopavamo ili rasipamo svoje talente, preziremo Božje velikodušne darove. Kao slobodni pisac, otkrio sam da Bog može koristiti moje riječi da zabavi, pouči i nadahne i kršćane i nevjernike. Na taj način svojim radom mogu pridonijeti izgradnji Crkve. Također sam pronašao veliku, trajnu radost u pomaganju drugim piscima u usponu praktičnim savjetima i ohrabrenjem.

Konačno, važno je zapamtiti da je Bog stvorio ljudska bića za društvo. Tijekom posljednjih nekoliko godina, Bog me u svojoj dobroti vodio u zajedništvo s pobožnim kršćanskim piscima i kreativcima. Ovi divni muškarci i žene ohrabrili su me kad sam bio usamljen ili obeshrabren. Velikodušno su mi dali svoje vrijeme, svoje vodstvo i svoje molitve, često mi dajući priliku da to dijelim dalje. Krug iskrenih i brižnih prijatelja može učiniti mnogo za ublažavanje usamljenosti i depresije. Uostalom, „Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago.” (Sir 6,14)

Izazovi samačkog života mogu biti zastrašujući, ali papa Franjo nas poziva da se ne bojimo: „Izbjegnite paralizu živih mrtvaca, koji nemaju život jer se boje riskirati, pogriješiti ili ustrajati u svojim obvezama. Čak i ako pogriješite, uvijek možete ustati i krenuti ispočetka, jer vam nitko nema pravo oduzeti nadu.” Prihvaćajući nove prilike koje mi je Bog otvorio u slobodnom pisanju i drugim kreativnim pothvatima uspio sam se oduprijeti iskušenjima da utonem u žaljenje ili podlegnem strahu. Iako sam i dalje sâm, znam da moj rad čini razliku u životima mojih prijatelja i čitatelja. Zahvaljujući Bogu za sve njegove velikodušne blagoslove, katolički samci mogu biti uvjereni da će nam Gospodin pomoći da prevladamo sve prepreke na putu kojim On ide s nama.

Izvor: Busted Halo | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.