U novogodišnjoj noći mnogi se odvaže donijeti velike odluke za narednu godinu. Neki odluče smršaviti ili prestati pušiti, drugi odluče više putovati i pročitati određeni broj knjiga, a treći se pak odluče za nešto skroz deseto.

Sjećam se da sam nekada znala biti poprilično ambiciozna i nadobudna vezano za te odluke: naslagala bih ih desetak. Na kraju od toga ne bi bilo ništa, vrlo brzo bih ih zaboravila.

Međutim, nakon nekog razmišljanja shvatila sam da postoje dvoje svetaca čiji životi i razmišljanja mogu biti od velike koristi za donošenje i ustrajanje u novogodišnjim odlukama. To su sveti Franjo Asiški i sveta Mala Terezija, koji su zasigurno među omiljenim svecima našeg vremena.

Maleni koraci

Iako su živjeli u različitom vremenu i različitim načinom života, njih povezuje upravo njihova malenost, poniznost. Sveti Franjo pripadnike svoga reda nazvao je „manjom braćom“, a sam Terezijin epitet „Mala“ mnogo govori o duhovnosti te svetice i crkvene naučiteljice.

U kontekstu novogodišnjih odluka to bi moglo značiti da se ne pretrpamo prevelikim ambicijama i željama koje su nerealne i neostvarive. Mala Terezija rekla bi da je važnija količina ljubavi u svakom činu, makar to bilo nešto jako sitno (kao što je, recimo, uložen napor da se ne mljacka pri jelu), nego veličina samog djela.

Drugim riječima, ne treba se stidjeti svojih malih novogodišnjih odluka. To može biti i pospremanje kreveta svakoga jutra ili dolazak na dogovore pet minuta ranije. Na kraju krajeva, možda će to učiniti veću razliku u osobnom razvoju i duhovnom životu nego, primjerice, svakodnevan odlazak u teretanu.

Uostalom, čak i ako se na kraju ispostavi da nije pravo vrijeme za izvršiti neku odluku – primjerice, ako se neke životne okolnosti promijene pa više ta odluka nije toliko mudra kao što je bila prije – nije kraj svijeta. Malenost nas uči radosno prihvatiti stvarnost onakvom kakva je, sviđalo nam se ona ili ne.

‘Krenimo ispočetka’

Sveti Franjo veliki je reformator. Ne mislim to samo u smislu obnove Crkve, nego i reforme samoga sebe. On je živio na način da je osjećao neprestanu potrebu za obraćenjem. Potrebu da neprestano odbacuje staroga sebe.

„Započnimo, braćo, služiti Gospodinu Bogu jer dosada jedva da smo malo ili ništa napredovali“, rekao je jednom prilikom. Taj citat dobro oslikava njegovu težnju da se uvijek popravlja, da uvijek nastoji biti bolji.

Naravno da to ne treba shvaćati previše doslovno: ponekad smo s pravom ponosni na ono što smo postigli. No, stalno treba biti budan i paziti da nas neko malo postignuće ili pohvala ne uljuljka. Franjo nas ovdje potiče na marljiv rad kako ne bismo upali u lijenost i pjevanje hvalospjeva samima sebi.

‘Samo ovaj dan’

„Sutra će se samo brinuti za sebe. Svakom je danu dosta njegove muke“, piše u Matejevom evanđelju (Mt 6, 34). Tu misao, samo drugim riječima, sveta Mala Terezija opjevala je u jednoj svojoj pjesmi.

Reći će netko, ako živimo dan po dan, čemu onda ikakve odluke za narednih godinu dana?

Stvar je u tome da se ponekad preopteretimo obavezama, aktivnostima i visokim očekivanjima. Umjesto da budemo prisutni u trenutku, da uživamo u onome što trenutno radimo – bilo da je to posao, druženje s prijateljima ili razgovor s bliskom osobom – neprestano razmišljamo o onome što još treba obaviti.

Sveta Mala Terezija uči nas živjeti dan po dan – ne zato što ne treba razmišljati o budućnosti, nego zato što je sadašnji trenutak dragocjen. Ne možemo živjeti u prošlosti ili budućnosti (premda o njima možda često razmišljamo): imamo samo ovaj dan, samo ovaj trenutak.

Da ne duljim više, vjerujem da će pjesma Male Terezije dovoljno reći sama za sebe, a sigurno će biti i dobar poticaj za razmišljanje u narednoj godini – bez obzira na novogodišnje odluke:

MOJA PJESMA O OVOM DANU

Sve mi žiće traje tekar uru koju,
Sve je ono puki časak nestalan.
Bože moj, za ljubav ja imadem Tvoju
Samo ovaj dan!

Ljubim Te, o Spase! K tebi duša hlepi…
Časom tek podupri ti me ljubezan;
Vladaj u mom srcu, duh mi smiješkom krijepi
Samo ovaj dan.

Nek budućnost gleda mrkom svojom zjenom,
Molit – ne, ne mogu ja za sjutradan…
Nedužnu me čuvaj, krij me svojom sjenom
Samo ovaj dan.

Kad na sjutra mislim, srce mi se boji,
Na dušu mi pada oblak žalostan,
A ja rad bih, Bože da me muči, znoji
Samo ovaj dan.

Skoro ću Te vidjet na vječitom žalu,
Kormilaru višnji, vođu neprestan!
Mirno ravnaj čun mi po olujnom valu
Samo ovaj dan.

Gospode, o Licem svojim me zakloni
I tašt svjetski šum će šumit utaman,
Daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
Samo ovaj dan.

Kraj Tvog divnog Srca svijeta za me nesta,
Dušmanin mi više nije strahotan.
Isuse, o daj mi u Svom Srcu mjesta
Samo ovaj dan.

Rajski živi Kruše, gozbo Božjeg Tijela,
Skrovit, dirljiv čaru, ljubavlju nam dan!
U srce mi dođi, o Hostijo bijela
Samo ovaj dan!

Lozicu sa sobom, Trse sveti, združi,
Pa ću slaba donijet rod Ti željkovan,
Ruka će mi moć da zlatni grozd Ti pruži
Već i ovaj dan.

Ovaj grozd je ljubav, zrna su mu duše,
U dan dozret mora on, da bude bran…
Apostolskog plama daj mi, sveti Kruše,
Samo ovaj dan!

Djevice bez ljage! Zvijezdo, što sjaš Kristom,
I po kojoj On je meni darovan!
Sakrij mene, Majko, koprenom ti čistom
Samo ovaj dan.

Anđele moj, ti me čuvaj i zakrili,
Neka tobom bude put mi obasjan;
Vodi me, pomaži, prijatelju mili,
Samo ovaj dan.

Isusa bih rado gledala bez vela,
Ipak već na zemlji uza nj mi je stan…
Ljubezno mu Lice krit će Tajna bijela
Samo ovaj dan.

Skoro letjet ja ću pravcem vječnog brijega
U dan, komu nije zapad sunca znan;
Uz anđeoske gusle slavit tad ću Njega
I svoj V j e č n i  D a n.

(pjesma preuzeta sa stranice Župe svetog Križa)

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnoga poretka koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.