Noa

Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijaše – kako se smatralo – sin Josipov, Elijev, Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov. Matatijin, Amosov, Naumov, Heslijev, Nagajev, Mahatov, Matatijin, Šimijev, Josehov, Jodin, Johananov, Resin, Zerubabelov, Šealtielov,Nerijev, Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov, Jošuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev, Šimunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov, Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov, Jišajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahšonov, Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin, Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov, Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Šelahov, Kenanov, Arpakšadov, Šemov, Noin, Lamekov, Metušalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov, Enošev, Šetov, Adamov, Božji.

Lk 3,23-38

Ne samo da je bilo mučno građenje korablje, o čemu smo razmišljali prošloga tjedna, nego je bilo mučno i putovanje u korablji.

Četrdeset dana pljuska

Dakako da biblijske brojeve, poglavito u biblijskim mitovima, ne treba shvaćati doslovno, ali vrijeme od četrdeset dana pljuska, a potom sto pedeset dana jenjavanja voda dok se korablja nije nasukala i još četrdeset dana do puštanja prve ptice iz korablje je dovoljno vremena za razmišljanje i promišljanje o ispravnosti onoga što se čini.

Mi smo navikli da odmah vidimo rezultate. Živimo u svijetu brzine koje nas ometa u polaganom rastu i dozrijevanju. A kršćanstvo je upravo to. Dugotrajno plutanje u zatvorenoj korablji. I čovjek ne zna je li mučnije kad sa svih strana na korablju navaljuje pljusak, oluja i zvukovi vanjskoga svijeta ili sablasna tišina koja nastaje uvijek nakon velikih katastrofa.

No, pozvani smo i jednu i drugu muku preživjeti u odanosti Bogu.

Noa otvori prozor na korablji

Noa je iz korablje najprije puštao gavrana koji je bezuspješno odlijetao i vraćao se ne nalazeći oslonca nad vodama.

A onda je Noa pustio golubicu. Ona je već u drugom pokušaju u kljunu donijela komadić maslinove grančice. I to bijaše znak da je došao kraj njihovim mukama i da je spas blizu.

Osim što je golubica s maslinom u kljunu postala simbol mira, podsjeća nas i na obitelj.

Roditelji za svoju djecu grade korablju u kojoj rastu i razvijaju preživljavajući sve potpore odrastanja. No, djeca ne mogu zauvijek ostati u korablji. Zato ih mudri roditelji polako ispuštaju na samostalni let.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Na početku je let kratak. A potom letovi postaju duži. I s tih letova se u kljunu donose kojekakva iskustva.

Djeca sve više i više stvari skupljaju izvan korablje. Izvan svoje obitelji. I smisao odgoja je da roditelji pomognu djeci da promišljaju i kvalitetno biraju.

Jednoga dana će se dogoditi ono što se Noi dogodilo s njegovom golubicom. Odletjeti će i više se neće vratiti, nego će sviti svoje gnijezdo. Gnijezdo u kojem će nastati nove ptice koje će odlijetati i dolijetati dok opet konačno ne odlete ka svome gnijezdu.

Dugu svoju u oblak stavljam

Duga je znak Saveza koji je Bog sklopio s Noom i njegovim potomcima. Bog je obećao da više nikada neće kažnjavati ljude uništavanjem.

No, postoji ozbiljna opasnost da mi sami sebe zbog svoje umišljenosti i opačina dovedemo do uništenja.

Ovaj put se pravednici neće spasiti plutanjem u nekakvoj korablji, nego duhovnim sjedinjenjem s Bogom koje nas spašava od vječne propasti.

Zato nam se valja držati korablje. Ma koliko dugo i neizvjesno bilo trajanje.

Nikola Kuzmičić

Foto: Shutterstock.com