Predrago dijete,

…istine vjere katkada su ugodne ljudskomu du­hu, ne samo zato što ih je Bog očitovao svojom riječ­ju i obznanio nam ih po svojoj Crkvi, već i zato što ove istine odgovaraju našim željama i zato što su nam potpuno dostupne, lako ih razumijemo i odgovaraju našim nagnućima.

Uzmite, primjerice, činjenicu da poslije ovoga na­šeg smrtnog života postoji raj. Ovo je istina vjere koja godi mnogima od nas jer nam je ugodna i poželjna. Istinu da je Bog milosrdan najveći dio ljudi smatra nečim vrlo dobrim i lako im je tome povjerovati jer nas čak i filozofija uči tome; ona je ugodna i našim sklono­stima i našim željama.

To se, međutim, ne može reći za sve istine naše vjere; razmislite npr. o činjenici da postoji vječni pa­kao u kojemu zli ispaštaju kaznu za svoje opačine. To je također istina vjere, ali gorka, užasavajuća, zastra­šujuća istina, jedna od onih kojoj nismo spremni po­vjerovati, osim po sili Božje riječi.

I sada, najprije ću reći to da je čista i jednostavna vjera ona kojom vjerujemo istinama vjere, ne mare­ći pritom za zadovoljstvo, milinu ili utjehu koja nam od njih može doći, već isključivo prepuštanjem naše­ga duha autoritetu Božje riječi i onome što nam Crkva predlaže. Na taj način zastrašujućim istinama ne vje­rujemo ništa manje nego onima koje su nam drage i ugodne. Tada je naša vjera čista jer nije zaogrnuta ni­čim što nam je drago ili što nam donosi užitak; tada je ona jednostavna jer nije pomiješana ni s kakvim zado­voljstvom naših vlastitih čula.

Drugo, postoje istine vjere koje razumijemo po­moću naših predodžaba. Tako, na primjer, vjerujemo istini da se naš Gospodin rodio u betlehemskim jaslicama, da su ga njegovi roditelji odveli u Egipat, da je raspet na križu, da je uzašao na nebo. S druge strane, neke druge istine ne možemo nikako shvatiti uz po­moć naših predodžaba: na primjer istinu Presvetoga Trojstva, istinu o vječnomu životu, istinu o nazočnosti Gospodinova tijela u presvetomu euharistijskom sa­kramentu. Sve su ove istine, naime, istinite na način koji je neshvatljiv našim predodžbama jer ne može­mo shvatiti kako to može biti. Usprkos tomu, uz po­moć razuma, nepokolebljivo i jednostavno vjerujemo ovim istinama jer nam za njih jamči riječ Božja. Ova je vjera doista čista jer je lišena bilo kakva umišljaja; ona je nadasve jednostavna jer je slobodna od svega dru­gog osim od našega razumijevanja koje potpuno i jednostavno prihvaća ove istine za koje nam jamči isklju­čivo Božja riječ. Ovu su vjeru, ovako čistu i jednostav­nu, prakticirali i danas je prakticiraju sveci unatoč ja­lovosti, suhoći, sumnji i tami.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku[/facebook]

Živjeti u istini – a ne u laži – znači živjeti životom posvema usklađenim s čistom i jednostavnom vjerom u skladu s djelovanjem milosti, a ne naše naravi. To stoga što naše predodžbe, naša čula, naši osjećaji, naše sklonosti, naše utjehe i naše umovanje mogu biti zavedeni i mogu zabludjeli. Živjeti u skladu s njima znači živjeti u laži ili barem u neprekidnoj opasnosti da upadnemo u laž; živjeti, pak, u čistoj i jednostavnoj vjeri – znači živjeti u istini.

Zato se i kaže da zao duh “nije stajao čvrsto u istini” (Iv 8, 44). Imajući vjeru u početku svoga stvaranja, otpao je od nje, jagmeći se, bez vjere, za svoju vlasti­tu izvrsnost i želeći učiniti sebe svojom vlastitom svrhom, ne u skladu s čistom i jednostavnom vjerom, već u skladu s naravnim uvjetima koji su ga doveli do pretjerane i neuredne ljubavi prema samome sebi. To je laž u kojoj žive svi oni koji ne prianjaju uz riječ Božju jednostavnom i čistom vjerom, već žele živjeti u skladu s ljudskom mudrošću koja nije ništa drugo nego mravinjak laži i ispraznih umovanja…

Franjo

Gornji tekst je izvadak iz knjige Život u radosti.  Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Bitno.net