Mrtvački pokrov nema džepove! – biskup Uzinić o bogatstvu i razdiobi imovine

Tek kad sam i osobno sudjelovao u obiteljskim raspravama o podijeli imovine uspio sam shvatiti koliko je neku imovinu, bila ona velika ili mala, teško razdijeliti da svi budu zadovoljni. Evo zašto se Isus suzdržao da bude djelitelj, ali i zašto je ovu priliku iskoristio da bi svojim sljedbenicima iznio puku o pravim vrijednostima.

Prvim dijelom te pouke Isus nas poziva da iz svog života uklonimo razlog za svaku svađu, a ne samo onu oko nasljedstva: „Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.“ Pohlepa je uzrok svađe i samo onaj tko se nje čuva može biti u miru sa svima jer samo onaj tko se očuva od pohlepe zna da vrijednost života nije u imati nego u biti.

Drugim dijelom pouke koja je sadržana u priči o bezumnom bogatašu Isus nas poziva da u životu činimo prave izbore, ukazujući nam na loš primjer bezumnog bogataša koji skuplja blago na zemlji, a ne bogati se dobrom u Bogu. Bezumni bogataš, a naš svijet vrvi takvima, vidio je smisao svog postojanja u ovozemaljskoj stvarnosti i pri tom je zaboravio da ta stvarnost ima svoj kraj, da stečeno bogatstvo, ma kako bilo korisno, jednom neće imati nikakvo značenje jer, kako kaže papa Franjo, „mrtvački pokrov nema džepove“. „I to je ispraznost i velika nevolja“ – veli Propovjednik. Da se to ne bi dogodilo i nama, Isusa on nas poziva da budemo drugačiji, da sebi ne zgrćemo blago na zemlji nego da se bogatimo u Bogu, a to znači da, kako nas uči Pavao u poslanici Kološanima, tražimo „što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu“, da bi se „kad se pojavi Krist“ i mi s njime mogli pojaviti u slavi.
„Za onim gore težite, ne za zemaljskim!“, dodaje Pavao objašnjavajući nam što to konkretno znači: „Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu – to idolopoklonstvo! Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!“

Lako je ovo reći, ali život sa svojom zahtjevanošću, borbom za preživljavanje, pokazuje da nije lako u skladu s tim i živjeti. Živimo u potrošačkom društvu u kojemu stvari puno puta ne služe čovjeku, nego čovjek stvarima. Sve nas to, zajedno sa svima drugima na zemlji, sili da imamo sve više. Ne smijemo učiniti pogrešku bogataša iz prispodobe jer i mi ćemo kao i on jednog dana sve morati ostaviti. Od nas će, od mene i tebe, Bog jednog dana zatražiti račun o stečenim vrijednostima na nebu, vrijednostima koje nije moguće ukrasti. Pokušajmo stoga danas naučiti tri stvari koje nam u tome mogu pomoći:

Prva stvar za naučiti je da Isus ne govori tek onom čovjeku koji ga je pozvao da ga podijeli, da Pavao ne piše samo Kološanima, a Propovjednik ne razmišlja tek o sebi i svom životu, nego da oni govore nama i misle na nas.

Iz ovog proizlazi i druga stvar za naučiti, a ona je budnost. Uvijek trebamo biti budni i spremni. Svi mislimo da imamo još vremena i da ćemo sutra moći misliti na vječnost, ali sutra je uvijek kasno jer jednom, možda već danas neće više biti sutra.

Treća stvar za naučiti je relativnost bogatstva. Isus nas uči da istinsko bogatstvo nije ono što mi mislimo da jest, imati ovdje na zemlji što više ma što da to znači, nego da je istinsko bogatstvo ono što je vječno, da je to naša dobrota koja neće i ne može propasti.

Možda nam u shvaćanju ove relativnosti bogatstva, toga da Bogu nije bogato ono što je bogato nama, može pomoći priča iz starih predaja Najbogatiji čovjek u gradu.

U nekom gradu na istoku živio je stari, siromašni, ali veoma pobožni čovjek po imenu Ruben. Služio je bogatom gospodaru koji mu je dopuštao da spava u njegovoj konjušnici. Jedne noći stari je Ruben usnuo san. Došao mu je anđeo i priopćio vijest: “Rubene, sutra u zoru, umrijet će najbogatiji čovjek u ovome gradu!” Ruben se odmah probudi, pade na koljena od straha i zavapi u molitvi: “Bože dragi, zašto bi moj gospodar morao tako naglo umrijeti?” Žurno se odjenuo i pohitao prema gospodarevoj kući. Lupao je štapom o vrata, dok se gospodar nije pojavio na prozoru. “Gospodaru, oprosti mi što te budim, ali usnuo sam strašan san. Anđeo mi je priopćio da će u zoru umrijeti najbogatiji čovjek u gradu. Učini nešto gospodaru!” Bogatašu nije bilo lako pri duši. Odmah je dao pozvati liječnika, koji ga je pregledao i utvrdio da je sve u najboljem redu. Ali bogataš je veći dio noći probdio i tek pred zoru usnuo. Probudilo ga je lupanje na vratima. Skočio je iz sna i provirio kroz prozor. Pred vratima je stajala sluškinja i kroz suze prozborila: “Gospodaru, maloprije je umro tvoj sluga Ruben.”

Mate Uzinić